Dalje nizvodno uz obalu rijeke je i gradska Pošta...
Prva pošta u Sarajevu podignuta je 1841, dok je prvi telegram poslan 1861. godine. Današnja sarajevska Pošta, a nekada zgrada Vojne pošte i telegrafa, svečano je otvorena 1913. godine. I dalje spada među najljepše objekte u gradu. Početkom opsade, 2. maja 1992, zgrada Pošte je potpuno uništena. Najveći dio grada nakon te večeri ostao je, osim bez struje, vode i plina, i bez telefonskih komunikacija. Rekonstrukcija Pošte okončana je 2000, a do tada je njen razrušeni enterijer u više navrata poslužio kao scena na kojoj su sarajevski glumci igrali predstave.
...a odmah do Pošte i zgrada Univerziteta.
"Svijet je kiralan i klinalan – uživajte u simetriji gdje god je nađete", riječi su Vladimira Preloga, rođenog Sarajlije, dobitnika Nobelove nagrade za hemiju. Manje od kilometar od ove kuće nauke udaljena je i rodna kuća slavnog naučnika, koji se do kraja života rado sjećao grada u kome je proveo djetinjstvo i rado govorio o njemu.
Danas je donekle urušen ugled Sarajevskog univerziteta, na kojem je do sada diplomiralo 122.000 studenata iz svih krajeva BiH, ali i susjednih država.
S druge strane rijeke... Likovna akademija...
Objekt današnje Akademije likovnih umjetnosti sagrađen je 1899. godine po nacrtu arhitekte Karla Paržika kao prva Evangelička crkva u Sarajevu. Po idejama ovog arhitekte izgrađene su i zgrade Narodnog pozorišta i Zemaljskog muzeja. Prije dolaska Austro-Ugarske u Sarajevu je bilo tek nekoliko desetina sljedbenika Evangeličke crkve, a okupljali su se u Njemačkom konzulatu. Kako se nakon 1878. njihov broj značajno povećao, javila se potreba za izgradnjom evangeličke bogomolje. Po završetku Drugog svjetskog rata evangelika gotovo da nije ni bilo u BiH, pa je zgrada crkve poslije dodijeljena Akademiji likovnih umjetnosti. Akademija spada u red uspješnijih bosanskohercegovačkih obrazovnih institucija, a ljepota i lokacija zgrade razlog su čestog okupljanja mladih u njenoj blizini.
Kroz Titovu, glavnu ulicu...
Na malom trgu ispred Centralne banke BiH toliko se često sačekuje da je to mjesto dobilo naziv Čeka. Osim Čeke, Vječne vatre i Katedrale, poznato mjesto za nalaženje u Sarajevu je i Teta razapeta, skulptura žene s raširenim rukama, koja se nalazi na Skenderiji. Ovdje se i dalje posebno njeguje druženje među prijateljima – ispijanje kafe u gradu, nekad i više puta dnevno. Taj veliki broj dogovora za prijateljske izlaske ishodio je i nekoliko mjesta na kojima druženje najčešće počinje.
...prolaze bučni tramvaji.
Godine 1895, nakon elektrifikacije grada, tramvaje sa konjima zamijenili su prvi električni tramvaji. Sarajevo je prvi grad u Evropi, a drugi u svijetu, koji je imao uspostavljen redovan saobraćaj električnim tramvajima. Godinu dana kasnije, 1896, u Sarajevu su uključene i prve ulične svjetiljke.
Sarajevo-x.com u serijama objavljuje fotopriču iz monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta'. Autor knjige je Jasminko Halilović, a koautori su Nihad Kreševljaković, Zijah Gafić, Haris Čalkić, Anida Krečo i Milomir Kovačević. Priča o Sarajevu je ispričana nizvodno, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. Sljedeći dio čitajte u četvrtak. Luksuzna dvojezična monografija objavljena je u organizaciji Udruženja Urban. Više informacija na
www.sarajevomycity.com. Preuzimanje fotografija ili teksta nije dozvoljeno bez saglasnosti autora.
