Knjiga donosi surovu priču o ratu, drugarstvu, hrabrosti i odlučnosti dvadeset momaka da se odupiru, na svoj način, zlim silama rata. Oni, naprosto, vjeruju da im je rat velika klopka iz koje se mogu izbaviti samo podnoseći žrtve i čineći ono što izgleda nemoguće.
O ovom sedmom autorovom romanu s publikom su razgovarali profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Enver Kazaz i novinar Ahmed Burić.
Govoreći o ratnoj književnosti, Kazaz je ocijenio da je za nju važna borba s načinima na koji ideologija i politika u svojim manipulativnim praksama prisvajaju interpretaciju rata, da bi taj simbolički kapacitet pretvorili u svoju pragmatičnu najprizemniju moć.
Naglasio je da se književnost koju on doživljava kao antropološku tragediju i koja destabilizira takve naracije, bori protiv onoga što je u našem trenutku karakteristika - dodatna traumatizacija i žrtava i heroja rata, čime interpretacija koju ideologija nameće vodi društvo u dogmatsku situaciju.
"Takva vrsta dogme koja je karakteristična za etnonacionalizam komšićevskog ili silajdžićevskog tipa, zapravo nas suočava s nemogućnošću da svoje individualne istine ispričamo u društvenom polju. Ako pristanemo na kolektivne istine, onda smo zapravo pristali na totalitarni um. Ovaj roman podriva jednu takvu priču - podriva herojskocentrični narativ te narativ žrtve i partiotizma i otvara nas ka univerzalnijem sistemu vrijednosti", zaključio je on.
Za Ahmeda Burića "Južno od Pekosa" je vrlo domišljata knjiga zato što je potpuno neočekivanog žanra za ono što se piše u BiH. On je iskazao svoju naklonost ka ljudima koji eksperimentišu sa žanrovima, ocijenivši da se ova knjiga može nazvati vesternom.
"To je priča o tome kako je zapravo moguće spriječiti da se neko obogati u ratu, odnosno kako napraviti stvari da budu drugačije nego što su oficijelno bile. U tom smislu je Kazazović užasno zanimljiv pisac. On se, moglo bi se reći, bavi američkim žanrovima. Ali, ovo je na jedan način i omaž partizanskom vesternu. Ovo je poštena knjiga jer je autor uhvatio taj element koji udara sve nas u stomak u vezi s ratom - pitanjima stvaranja novih klasa i bogataša ili ratnim pljačkama", mišljenja je Burić.
Autor Neven Kazazović ističe da je knjigu pisao prvenstveno srcem, a ne mozgom, iako to nije pravilo. Naglašava da je sve vrijeme rata osjećao da mnoge stvari idu krivo te imaju neku pozadinu.
"Sve je to tinjalo u meni i nakon rata roman je napisan na jako emotivan način. Poslije sam u razgovoru s ljudima shvatio da se nisam samo ja tako osjećao, već mnogi", kazao je on, ocijenivši da svoju knjigu smatra političkim trilerom.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
