Iako je sam početak njegovog života obilježen dramom, on je stalno u svojim djelima predstavljao "humanost kao simbol nade", saopćio je odbor koji je predložio njegovu kandidaturu za Nobelovu nagradu za književnost u 2008. godini, javio je AFP.
Rođen 1928. godine u Šekeru, na sjeveru Kirgistana koji je tada bio sovjetska republika, mladi Čingiz je bio prisiljen da radi već sa deset godina, jer je staljinistički režim pogubio njegovog oca kao "narodnog neprijatelja".
Radio je na jednoj kolektivnoj farmi, u sovjetskom državnom trezoru, zatim kao poštar, prije nego što je počeo da studira na veterinarskom fakultetu poslije Drugog svjetskog rata.
Njegova literarna karijera je počela 1956. godine, kada je poslije objavljivanja prvih novela primljen u prestižni Institut za književnost "Maksim Gorki" u Moskvi.
Dvije godine kasnije njegova novela "Džamila" otvara mu put ka slavi u Sovjetskom savezu. Francuski pisac Louis Aragon, koji je preveo ovo djelo, opisao ga je kao "najljepšu ljubavnu priču na svijetu".
Za politiku se zainteresirao po dolasku Mihaila Gorbačova na vlast 1985. godine. Poslije pada SSSR-a postao je ruski ambasador u Bruxellesu, pri Evropskoj uniji i NATO-u.
Napisao je petnaestak romana.
U Rusiji je prisustvovao snimanju filma prema adaptaciji svoga romana "Dan duži od stoljeća", kada mu je pozlilo. Prebačen je u kritičnom stanju u Njemačku gdje je i umro.
