Nakon završene Vinkovačke gimnazije 1946. godine nastavlja studij u Sarajevu, a istovremeno glumi u Dramskom studiju i Malom pozorištu. Prvim profesionalnim ugovorom Žarko Mijatović je bio vezan za Narodno pozorište u Mostaru (1959), a u Narodno pozorište u Zenici, današnje Bosansko narodno pozorište Zenica, prelazi 1963. godine. Tu doživljava punu glumačku afirmaciju i postaje pozorišni prvak.
Bio je stalni član ansambla od 1963. do 2004., ali i kasnije nastavlja saradnju sa BNP-om sve do smrti.
Najistaknutiji glumački pečat dao je ulogama Ahmed Nurudin (Meša Selimović, Derviš i smrt), Nosač Samuel (Isak Samokovlija, Pashva nosača Samuela), Jago (William Shakespeare, Otelo), Kreont (Žan Anuj, Antigona), Tom (Tennessee Williams, Staklena menažerija), Vojin Jugović (Borislav Mihajlović Mihiz, Banović Strahinja) Don Kihot (Mihail Bulgakov, Don Kihot), Pukovnik (Gabrijel Garsija Markez, Pukovniku nema ko da piše), ali i mnogim drugim značajnim predstavama od kojih je zbog brojnosti moguće spomenuti samo neke kao što su Krležina Hrvatska Rapsodija, U logoru, Kristofor Kolumbo, Šekspirov Mletački trgovac, Brehtova Opera za tri groša, Šilerova Spletka i ljubav, Ibrišimovićev Ugursuz, Sušićevi Hodža Strah i Nevakat, Čehovljev Višnjik, Kovačevićev Sveti Sava, Bakarićev Hasanaga, Andrićeva Na drini Ćuprija i Prokleta avlija, Kišova Grobnica za Borisa Davidovića, Zločin i kazna i Braća Karamazovi Dostojevskog te mnoštvo drugih.
Bio je i predsjednik Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Zenici.
Na posljednjem Festivalu MESS dobio je Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
