Kultura
0

U Otvorenom kinu "Heineken" prikazan film "Valcer s Bashirom"

FENA
U Otvorenom kinu "Heineken" u utorak je prikazan film "Valcer s Bashirom" izraelskog režisera Arija Folmana.

Obrađujući temu ratnih zločina, Folman je stvorio putem animacije snažno i čudno ostvarenje. Film je Folmanovo istraživanje i prisjećanje masakara u palestinskim izbjegličkim logorima Sabra i Shatila iz 1982. godine u Libanu, gdje je služio kao vojnik izraelske vojske.

Film je niz razgovora s učesnicima ključnih historijskih događaja iz 1982. godine - izraelske invazije na Bejrut, i još konkretnije, masakra nad palestinskim civilima u logorima Sabra i Shatila koji su počinile kršćanske falange, a koji Folman i njegove kolege iz vojske nisu spriječili. Povod za masakr bilo je ubistvo libanskog predsjednika Bashira Gemaayela.

Folman je praktično narator (ali animirani) i novinar u priči, čiji su intervjui s ostalim vojnicima (kojima su glasove posudili stvarni akteri događaja) stvorili niz fantastičnih animiranih priča.

Tako Folmanovog prijatelja iz vojske, Boaza, proganja košmar od 26 divljih pasa koji trče za njim i koje je u stvarnosti ubio tokom vojne vježbe.

Na savjet svog najboljeg prijatelja, Orija Silvana, koji mudro upozorava Folmana na nepredvidivu prirodu sjećanja, Folman započinje potragu za događajima koji su se istinski desili, njemu i ostalima, kroz razgovore s prijateljima i učesnicima borbi u Libanu kada se masakr desio.

Carmi, stari školski drug Folmana, prisjeća se čudne atmosfere nalik na žurku na transportnom brodu koji ih je prebacio u Bejrut, bizarnog sna u kojem ga džinovska ljepotica nosi preko mora. Folman kroz te priče stvara potpuno nadrealnu atmosferu ratovanja kroz strahove, užase i osjećaj krivice, iskirivljenih sjećanja i halucinacija.

Drugi čovjek, Samuel Frenkel, prisjeća se ubistva dječaka koji je pucao na njih iz bazuke. U priči novinara Rona Ben Yisahija, Frenkel "pleše valcer" sa svojom puškom, pucajući na sve oko sebe tokom razmjene vatre u bejrutskim ulicama na kojima su plakati sa slikama Bashira Gemayela bili vidljivi posvuda, po čemu je film i dobio ime.

Dok se narativni tok sve više primiče događajima u Sabri i Shatili, film postaje više protkan činjenicama, a sve manje halucinacijama, i Folman pokušava doći do konačne istine završavajući ga arhivskim snimcima nakon masakra.

Nakon projekcije, publici se obratio i sam režiser Folman koji je izjavio da je nastojao prikazati užase rata i njegove posljedice na ljude koji učestvuju u borbama i svjedoče zločinima.

Folman će tokom dana razgovarati s novinarima u okviru redovnog programa SFF-a "Kafa sa..."