{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


U kafićima šarenilo i turbo folk, na koncertu sive glave

S
22.2.2010. u 21:15
0
34
U kafićima šarenilo i turbo folk, na koncertu sive glave
0
U kafićima šarenilo i turbo folk, na koncertu sive glave
U najgorim danima rata u Bosni i Hercegovini kada je Sarajevo bilo pod opsadom, članovi Sarajevske filharmonije i dalje su radili iako su uslovi bili grozni. Vježbali su u hladnim prostorijama i pod svjetlom svijeća... Danas se Sarajevska filharmonija ponovo susreće s problemima - nedostatkom publike i teškom finansijskom situacijom, piše Nicole Itano u magazinu GlobalPost.
Samo kako bi došli da vježbaju ili održe koncert članovi Sarajevske filharmonije prelazili su kilometre vješto se skrivajući od snajpera i bježeći od granata. Uslovi u kojima su radili bili su i više nego teški, ali vodila ih je želja za muzikom koja je u to vrijeme liječila njihov duh i tijelo, muzika koja je liječila i ostale građane Sarajeva koji su prolazili kroz pravi pakao.

Vremena su se na svu sreću promijenila. Elegantno obučeni članovi orkestra, kojeg sada krase i nova mlada lica, 19. februara stali su na pozornicu Narodnog pozorišta u Sarajevu kako bi za svoje imućne sugrađane pod dirigentskom palicom Amerikanca Charlesa Ansbachera izveli Uvertiru Egmont, Šestu simpfoniju i F-Dur L. Van Beethovena, i Pjesme putnika G. Mahlera.

Sarajevska filharmonija koja nije prestala s radom niti jednog dana tokom dugogodišnje opsade Sarajeva, postala je simbol grada i simbol odlučnosti i hrabrosti.

Međutim, ista ta filharmonija se ponovo suočava sa problemima svjetovne prirode – finansijskim poteškoćama i nemogućnošću 'izgradnje' nove publike koja bi bila zainteresovana za klasičnu muziku.

Američki dirigent Charles Ansbacher, koji je 19. februrara održao koncert u Sarajevu, sa Sarajevskom filharmonijom radi od 1993. godine. Naime, bivši američki predsjednik Bill Clinton imenovao je suprugu Ansbachera, Swanee Hunt, za ambasadora u Austriji. Tako je Ansbacher stigao u Beč, prijestolnicu klasične muzike. Međutim, umjesto da uživa u bogatoj kulturnoj sceni koju nudi taj grad on je otišao za BiH.

Odlučio je pomoći Bosancima i Hercegovcima, ali na jedini način koji je on poznavao – kroz muziku. Tokom posljednjih 15 godina Ansbacher je radio sa brojnim orkestrima iz tranzicijskih zemalja, te kaže kako je muzika univerzalni jezik koji do izražaja dolazi pogotovo u teškim vremenima.

On i njegova supruga su pomagali Sarajevskoj filharmoniji donirajući instrumente, ali i omogućavajući im koncerte u Austriji.

"Od tada pa do danas Sarajevska filharmonija se veoma poboljšala“, započeo je Ansbacher svoju priču o tome kako se upoznao sa orkestrom.

"Na početku smo se pitali da li je uopšte moralno i etično da ljudima koji nemaju hrane i vode donosimo violine i violončela. Međutim, na kraju smo shvatili da su i ti instrumenti veoma bitni kako bi se njegovala i duša i tijelo. Naša ideja je bila da podignemo duh ljudi“, kazao je Ansbacher.

Današnji problemi s kojima se susreće Sarajevska filharmonija su manje-više isti s kojima se susreću i sve filharmonije diljem svijeta. U Bosni i Hercegovini, kao i drugim postkomunističkim zemljama, institucije koje su nekada podržavale obrazovanje u klasičnoj muzici i omogućavale izvođenje performansa su svedene na minimum ili su, pak, nestale. Mozarta i Bacha zamijenile su radio i televizijske stanice koje mlade bombarduju turbo-folkom i američkom pop muzikom.

"Ljudi su bili fokusirani samo na to kako da prežive, dok su manje usmjereni na to kako da klasičnu muziku učine dostupnom novim generacijama“, kazao je Ansbacher koji svake godine dolazi u Sarajevo, dodajući i to kako su ove godine, po prvi put nakon rata radili liftovi u Narodnom pozorištu.

Mnogi članovi Sarajevske filharmonije i sada se prisjećaju teških ratnih vremena. To su bili teški dani za sve Sarajlije....

Arijana Zupčević, sada druga violina, pridružila se Sarajevskoj filharmoniji u ratnim godinama, a tada je imala svega 19 godina.

Sjeća se kako je znala kilometre i kilometre preći kroz opkoljeni grad kako bi došla na probu ili koncert.

Za vrijeme rata umrlo je sedam članova filharmonije, jedan član je ubijen nedaleko od ulaznih vrata Narodnog pozorišta, a najmanje 12 je teško povrijeđeno.

Dževad Šabanagić, jedan od najstarijih članova Sarajevske filharomije, kazao je kako su se ljudi za vrijeme rata više okretali muzici i knjigama, tražeći u tome utjehu.

"U gradu u kojem je tokom opsade palo milion granata, ljudi su čeznuli za umjetnošću. Gledali smo kako u zgradu ulaze dok im se na licu čita preživljeni strah. Morali su se skrivati od snajpera, bježati od granata kako bi došli tu, ali muzika ih je održala živima i zdravima, isto kao i nas“, kazao je Šabanović za Globalpost.

No, Sarajevo je sada ponovo usmjereno na materijalne, a ne na duhovne potrebe. Gradske kafane su prepune mladih ljudi, a ulice prenatrpane buticima sa luksuznom odjećom. Politička situacija je i dalje nesigurna...

Kako se bliži mirovini, Šabanagić sve više brine za budućnost klasične muzike u Bosni... Kada je on bio dijete klasična muzika se slušala u svakom gradu, pa i u svakom selu u BiH. Sada filharmonija rijetko putuje izvan Sarajeva iako je jedini profesionalni orkestar u zemlji.

"Postoji blizu 30 muzičkih škola, no većina učenika završi muzičku školu a da pri tome nikada ne ode na filharmonijski koncert“, kazao je Šabanagić.

Klasična muzika, kao i u zapadnim zemljama, postaje razonoda samo za bogate. Cijene od 20 do 70 dolara su normalne za Ameriku, ali ne i za zemlju kakva je BiH.

Na koncertu održanom 19. februara bila je Bernanda Fink supruga Valentina Inzka, koja je inače mezzo-sopran, zatim jedan od tri predsjednika BiH, premijer Federacije BiH, kao i dobar dio diplomatskog kora. No, uglavnom je preovladavala jedna boja kose – siva.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: