Kultura
22

Tvrtko Kulenović o Sarajevskoj zimi

FENA
Tvrtko Kulenović
Tvrtko Kulenović
Festival ‘Sarajevska Zima’ jedina je godišnja umjetnička i kulturna manifestacija koja je redovno ostvarivala svoju aktivnost i u strašnim godinama rata, bez grijanja, bez vode, bez struje, bez ičega, napisao je predsjednik Savjeta Sarajevske zime Tvrtko Kulenović povodom XXIX Međunarodnog festivala Sarajevo Sarajevska zima 2013-Umjetnost dodira koji će biti održan naredne godine.

Kulenović je podsjetio da je ovaj Festival, kroz čitavu svoju historiju, pa dakle i u godinama rata, pokazivao svjesnu sklonost ka vedrini, radosti, igri, s najrazličitijim vrstama plesova, pa i sa cirkusom.

"To jeste dio njene strukture, ali je i rezultat intencija: sam njen direktor, Ibrahim Spahić davao je doprinos tome, u ronilačkoj opremi uranjao u ledenu Miljacku, dizalicom išao u nebo. Umjetnost dodira logično podrazumijeva moderne pristupe kao što je body - art i slično, ali se ovdje podrazumijeva da je svaka umjetnost umjetnost dodira", napisao je Kulenović.

Dodao je da se u starom kineskom slikarstvu govorilo da je slikanje kao vijuganje zmije po pijesku.

"Ali i evropsko tradicionalno slikarstvo podrazumijeva dodir slikareve ruke s platnom, uz pomoć kičice umočene u boju. Umjetnost dodira je i najstarija čovjekova umjetnost – grafika, i podjednako najstariji – ples. Sviranje klavira je, također, tipičan primjer umjetnosti dodira. Najteže je prikazati umjetnost dodira kad su u pitanju riječi, ali postoji bar jedan veliki pisac koji je ostvaruje upravo na fantastičan način, James Joyce.

Kad su ga jednom pitali šta je cilj njegovog pisanja, rekao je: da ljude nasmijem. Napustio je svoju prelijepu irsku domovinu zbog nezadovoljstva raznim stvarima u njoj, ali i sa željom da se dokopa Pariza, najvećeg centra svih umjetnosti u to doba. Njegov humor nije štedio stvari koje su drugima bile svete, nije mario za vjerske niti ikakve druge rituale, prezirao je nacionalizam, političke zanose i svaku potrebu za pripadanjem.

U Irskoj, pradavno silovanje neke opatice nazvao je ‘seminalnim’ događajem irske historije. Ali, najbolje je ipak rezervisano za gazdu: na samom početku ‘Fineganovog bdjenja’ Irac iseljenik u Ameriku dolazi da posjeti stari kraj i prvo što ugleda nakon iskrcavanja je ogroman spomenik nekom, glavnom, engleskom vojskovođi. Obilazi ga i posmatra sa svih strana, i onda opisuje: niz butinu mu visi njegov sekskalibar. E, sad znamo da je excalibur, ekskalibar, mač kralja Arthura, za engleze najveća svetinja, a ovdje ga odmjerava sa - onom stvari.

To više nije nikakva verbalna igra nego eksplozivan dodir ( sukob ) dviju riječi od kojih jedna čak nije fizički prisutna - napisao je Kulenović,, saopćeno je iz Press centra Sarajevske zime.