Sarajevo
0

Tribina o Muhammedu Igbalu, pjesniku, filozofu, političaru

FENA
Na Sarajevskom univerzitetu treba izučavati misao Muhammeda Igbala, pjesnika indopakistanskog porijekla, filozofa, političara i reformatora, stav je profesora Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu Džemaludina Latića, Enesa Karića i Hilme Neimarlije, kao i dr. Shababa Yar Khana, docenta na Filozofskom fakultetu, izrečen na današnjoj tribini.

Latić, Karić i Neimarlija, kao i ambasador Pakistana u BiH Saleem Jauhar, na tribini održanoj u Sarajevu o temi "Pjesništvo i filozofska misao Muhammeda Igbala" istakli su značaj ovog mislioca, a Neimarlija dodao da je ova tribina, 'zakašnjelo oduživanje duga prema jednom od istinskih učitelja čovječanstva koji je nadišao nacionalna i kulturna ograničenja'.

-Možda nije dovoljno za njega reći da je Gete istoka, kako se to ponekad čini, kazao je Neimarlija - jer snaga Igbalove poezije i univerzalna filozofska misao ne pripadaju samo jednom svjetonazoru, istočnom, kao što Geteova snaga ne nadahnjuje jedino zapadni dio čovječanstva.

Muhammed Igbal rođen je 1877. godine u Sialkotu, današnjem pakistanskom gradu uz granicu s Indijom. Školovao se u rodnom mjestu a fakultetsko obrazovanje stekao u Lahori gdje je studirao filozofiju pred britanskim islamistom T.W. Arnoldom.

Prema biografskim bilješkama i djelima o Igbalu koje je u Sarajevu 1999. godine objavio Enes Karić, jedan od učesnika današnje tribine, Igbal se 1905. godine zapućuje u Evropu i na postdiplomskim studijama izučava filozofiju pred Mac Taggartom.

U Minhenu je doktorirao tezom The Deve-lopmenl of Metaphysisc in Persia (Razvoj metafizike u Perziji), a nakon toga boravi u Londonu i kraće vrijeme studira pravne nauke, radi na polju prava i advokature.

Igbal se 1908. godine vraća u Lahore gdje predaje na vladinom koledžu, ali se povremeno bavi i pravnim poslovima.

Godine 1922. proizveden je u viteza (tj. dobio je naziv sir) zbog svojih doprinosa pjesništvu. Veliki dio svog pjesništva Igbal je napisao na perzijskom a ostali dio na urdu jeziku.

On je 1922. godine izabran u Zakonodavnu skupštinu Pendžaba, a 1930. je održao historijski govor, predsjedničku besjedu na godišnjem zasjedanju Muslimanske lige u gradu Allahabadu, gdje je, prema Fazlur Rahmanu, istakao "da većinska muslimanska područja sjeverozapadne Indije moraju dobiti autonomiju kako bi muslimani mogli upravljati svojim stvarima prema islamskim normama, što je ideja koja je kasnije poprimila oblik Pakistana", zapisao je Enes Karić.

U poznim godina Igbal je pobolijevao i nije se pojavljivao u javnosti nakon aprila 1936. godine.

Umro je 21. aprila 1938. godine i mezar mu je u Kraljevskoj džamiji u Lahori.

Danas Muhammeda Igbala najprije proučavaju kao pjesnika islama, filozofa islama, mislioca muslimanske savremenosti i zagovornika muslimanskog "mišljenja i pjevanja oslobođenja", navodi Karić.