Ovo je grad djece...
Groblja u Sarajevu nisu skrivena od očiju prolaznika. U mahalama, u starom dijelu grada, groblja se gotovo po pravilu nalaze u haremima (ograđenim dvorištima oko džamije), tako da su vidljiva iz okolnih kuća, a i svi prolaznici vide ih kroz prozore na zidu koji okružuje džamiju. Ideja je da ljudi žive sa sviješću o tome da je ovaj život kratak i da iza sebe trebaju ostavljati dobra djela.
Grad koji se ne boji smrti.
Bilo je to nekada mjesto na kome su se igrala djeca iz okolnih mahala. Na dugoj livadi bilo je staro gradsko mezarje (groblje) – nekad se činilo da se i ti ukošeni nišani (nadgrobni kamenovi) igraju zajedno sa djecom. Ubrzo nakon početka rata na gradskim grobljima je ponestalo mjesta, ili su postala nedostupna. Tako je donesena odluka da se poginuli borci muslimani sahranjuju na ovoj livadi, koja je dobila ime Šehidsko mezarje Kovači. U središtu mezarja ukopan je i prvi predsjednik nezavisne BiH, Alija Izetbegović. Nije samo ova livada iznenada pretvorena u posljednje počivalište Sarajlija. Ista je sudbina zadesila i pomoćni teren olimpijskog stadiona, ali i nekoliko drugih zelenih površina u gradu.
Groblja su živa...
Stara groblja su – za razliku od savremenih – jednostavna. Grob su obilježavala samo dva kamena nišana pobodena u zemlju. Vremenom, oni bi se počeli pomjerati, naginjući se na različite strane, i postepeno bi nestajali pod zemljom, omogućavajući da se tu ponovo neko ukopa… Zbog toga stara groblja ne odaju sliku smrti, već se čine vrlo živim mjestima.
Putopisac Zuko Džumhur je zapisao: "Tražio sam uzalud vesela groblja, i nigdje ih na bijelom svijetu nisam vidio. Njih ima samo na padinama ovoga grada, gdje mrtvi žive u komšiluku sa živima..."
...blizu ljudi.
Na malom uzvišenju iznad grada nalazi se jedan od najljepših sarajevskih mezaristana (groblje) – Alifakovac. Nekad se zbog pogleda koji se na grad pružaju s grobalja čini da su umrle Sarajlije ukopavane na najljepšim mjestima. Mezarje je ime dobilo po Ali-fakihu, pravniku i učenjaku iz 15. stoljeća, od kada su i najstariji nišani. Dvije stotine stihovanih ili proznih natpisa uklesanih u kamen govori o učenim ljudima, pjesnicima, esnaflijama i dobrotvorima starog Sarajeva… Tu su ukopavani i posjetioci koje bi smrt zatekla u Sarajevu. U moru novih nišana iz vremena posljednjeg rata, stare nišane teško je primijetiti. I jedni i drugi, jednako uvjerljivo, pričaju historiju našega grada koji živi zajedno s Alifakovcem.
Sarajevo-x.com u serijama objavljuje fotopriču iz monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta'. Autor knjige je Jasminko Halilović, a koautori su Nihad Kreševljaković, Zijah Gafić, Haris Čalkić, Anida Krečo i Milomir Kovačević. Priča o Sarajevu je ispričana nizvodno, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. Sljedeći dio čitajte u nedjelju. Luksuzna dvojezična monografija objavljena je u organizaciji Udruženja Urban. Više informacija na
www.sarajevomycity.com. Preuzimanje fotografija ili teksta nije dozvoljeno bez saglasnosti autora.
