Svetlana Đurković: Ova država nas dehumanizira
Blago rečeno, kontroverza oko prvog Queer Festivala se utišala i čini se da su stvari ponovo na svome mjestu. Je li to tako i šta na možete reći nakon distance od nekoliko mjeseci, kakvi su utisci?
Nema više nasilja i prijetnji, ako se time misli da su stvari na svom mjestu. Nema ni mira ni slobode, ako se i na to misli da su se stvari vratile na svoje mjesto. Mi smo jako tolerantan narod ... programirani da tolerišemo nasilje i agresivnost, i da na to gledamo kao jutarnju kafu. Da, nažalost, stvari su se vratile na staro - ako zažmirimo dovoljno jako, nećemo vidjeti nikakav problem, nikakvo nasilje, ni našu odgovornost u svemu tome ....samo zvjezdice od tolikog napetog stiskanja očiju.
Vi se dugo godina bavite ljudskim pravima, posebno pravima seksualnih manjina. Jeste li nakon događanja oko QSF-a bili obeshrabreni i možda vidjeli uzaludnost vaše borbe u sredini kakva je Bosna i Hercegovina?
Nijedna borba nije uzaludna dok god se vodite ljudima i njihovim ljudskim pravima i slobodama. Pogotovo što živimo u ovakvoj sredini, ona je time jača i potrebnija. Međutim, mora postojati neki minum da bi nešto urodilo plodom. A taj minimum treba obezbjediti naša država. Hoću da kažem da, ako želite zasaditi drvo i imati plodove tog drveta, morate prvo imati mjesto gdje ćete ga zasaditi, pa zatim raditi na održavanju, to jeste davanju onoga što tom drvetu treba. Svaki rezultat povlači za sobom rad, ulaganje, vrijeme, energiju, njegu ... Ljudski resursi imaju granice ... Naša država radi na principu ubijanja ljudi u pojam. Ona ih dehumanizira. I onda se pitate čija je to drzava .... onih koji je pljačkaju i koji ne vjeruju u nju niti jednog trena ili onih koji vjeruju u nju ali za njih te države nema jer je opljačkana i sama osakaćena od strane onih koje ista država plaća da ovom narodu donese nešto bolje?
Ja nisam obeshrabrena niti mislim da je sav trud uzaludan. Pitanje je vremena kad će se sve kockice složiti u jednu cjelinu ... U slučaju Festivala, ta cjelina uključuje organizovan i finansiran, kao i ispolitiziran jedan kontrastav ... koji je u svojoj suštini užasno slab i labav ... Ideali nemaju cijenu ... a vi kad nekog plaćate da vjeruju u vaše ideale, to uglavnom nikud ne vodi. Koliko god taj lanac može da traje, on u sebi već nosi rok trajanja. Nasiljem se ništa ne može postići a da bude dugotrajno i konstruktivno.
Da li je bilo nekih posljedica po vas lično i članove vašeg Udruženja Q, je li vas bilo strah po vlastiti život?
Bilo je različitih posljedica, i po nas i po goste/gošće, članove/ice, porodice, sve koji/e su nam bili/e podrška. Prijetnje smrću nisu strana stvar u našoj državi niti to da iza tih prijetnji nešto stvarno osvane. Nemoguće je iz procesa mržnje izaći bez posljedica.
Nekolicina medija i jedan dio javnosti proglašavao je vaš festival, zapravo, gay paradom odnosno jednim perfidnim načinom da se ta ‘bolest’ počne širiti i našom zemljom. Dakle, da kažemo jasno – je li ovo bila gay parada ili barem neki njen pokušaj?
Ovo nije bila gay parada niti njen pokušaj. Sarajevo nije grad parada ali jeste grad festivala. Zašto su se ljudi pravili nepismenim kad se radi o riječima kao što su „festival” i „parada,” treba pitati njih. Gledajući unazad, bilo bi jednostavnije da smo organizovali/e gay paradu, ali željeli/e smo manifestaciju koja na nenasilan i razumljiv način šalje poruku „multikulturalnosti” grada Sarajeva kroz umjetnost i kulturu o drugom i drugačijem.
S obzirom da je jedan kulturni događaj izazvao određeni stepen nasilja u Sarajevu, i da su žrtve bili gosti i posjetioci, jeste li imali ikakve efikasne reakcije domaćih vlasti i da li ima rezultata u smislu krivičnog gonjenja nasilnika?
Nakon ovoliko dugo vremena, sramotno je da je nepoznata efikasnost domaćih vlasti....što u prevodu znači da je nema. Stvari se vraćaju na svoje a to je da se pretvaramo kao da se ništa nije ni desilo.
Nakon posljednjih incidenata, koji nisu bili jedini usmjereni protiv LGBT osoba, kakve vi zaključke izvlačite iz svega? Vrijedi li se boriti za prava svih ljudi u ovoj zemlji ako je izgrađen takav mentalitet koji ne tolerira različitost?
Ko je gradio mentalitet koji ne tolerira različitost i od čijih para su gradili takav korov od mentaliteta? Možda naš rad treba da bude usmjeren prema tim ljudima a ne prema mentalitetu. Kada država krene da gradi državu i kad ljudi krenu raditi na tome, i ovo kao i mnoga pitanja će se krenuti rješavati. Sve je ovo povezano, prava jednih i prava drugih jer govorimo o živim ljudima. Dok god akcenat nije na ljudima već na nekim drugim stvarima, imaćemo diskriminaciju i okolinu koja je surova, sebična, lažna, manipulatorska, i koja se tiče privatnih interesa.
U Bosni i Hercegovini, ne samo zahvaljujući javnom mnijenju, nego i medicinskim i inim autoritetima, suočavamo se još uvijek sa dilemom da li je sklonost vlastitom spolu bolest ili ne. Kako komentirate to da se ovakva uvjerenja i dileme još uvijek održavaju?
Neobrazovanost, ignorantnost, zatucanost, zatvorenost i ponajviše strah. Nema tog argumenta koji će utjecati na nečiji stav ako ta osoba ne želi da mijenja svoj stav … a takvo stajalište je ponajprije loše za tu osobu i kvalitet njenog života … Ali, koristiti taj stav kako bi se izmanipulirala javnost je nešto za šta će ljudi i institucije morati preuzeti odgovornost.
Šta, zapravo, samo Udruženje Q može uraditi u izrazito neprijateljskom okruženju na poboljšanju prava seksualnih manjina? Je li barem država stala uz vas, kao neki garant ravnopravnosti svih ljudi?
Država je šutjela. Mene interesuje zašto mi imamo ustanove koje se bave ljudskim pravima ako se one bave nečim drugim i ako šute kad ih se poziva na odgovornost i podršku? Zašto ta ministarstva postoje, zašto se plaćaju od našeg poreza? Treba praviti okruženje koje će biti otvoreno i koje neće gušiti svoje ljude. Oni postoje tu zbog nas a ne mi zbog njih.
Česte primjedbe o kojima ste, vjerujem, čitali odnose se na to što seksualne manjine imaju potrebu da sebe ističu u odnosu na druge i da nekim posebnim danima, odvojeno, naglašeno, drugačije, obilježe svoju seksualnu orijentaciju. Zbog čega to i smatrate li da je ovo uistinu sporno?
Svaki dan je dan kad se promovišu određene vrijednosti i dok većina to ne vidi kao nametanje, to jeste nametanje. Odgovor tipa: “ali tako je uvijek bilo”, jednostavno nije adekvatan odgovor.
Da jeste, mi bi još uvijek sakupljali bobice po žbunju. Ako želimo živjeti onaj život koji je u skladu sa “tako je uvijek bilo”, onda se moramo vratiti nazad. Ja ne znam koliko ljudi bi htjelo da živi život u sistemu ratova, ropstva, bolesti, inkvizicije, koncentracionih logora. To su stvari koje prevazilazimo i to ne da bi ljudima bilo gore već bolje.
Kada govorimo o pravima na koja se pozivaju LGBT osobe, zbog čega se, posebno kod nas, spočitava bilo kakvo pravo na drugačiji seksualnu orijentaciju odnosno da li u bilo kojem pogledu može postojati gradacija prava među građanima?
Kad govorimo o ljudskim pravima, govorimo o pravima i slobodama svake individue. Bez obzira na različitosti kao što su spol, boja kože, porijeklo, nacionalnost, etnička pripadnost, vjera, seksualna orijentacija, i slično, sve osobe imaju ista prava i moraju imati isti pristup ka istim.
Kad ljudi krenu spočitavati seksualnu orijentaciju, to vam je isto kao kad krenu negirati ili umanjivati vaše postojanje zato što ste vi drugačijeg spola, rase, religije, boje kože, etničkog porijekla...Hoću da kažem da su ljudi kroz historiju na određene različitosti gledali kroz prizmu “ljudsko – neljudsko,” “bolje-gore”, “superiorno-inferiorno”. Jedno je da se vodi diskusija o postojanju ili nepostojanju diskriminacije prema određenoj skupini, ali drugo je degradirati ju i devalidirati kao ljude. Upravo je to izazov sa kojim se suočava naše društvo. Mi ovdje ne govorimo o različitim pravima već o prihvatanju činjenice da ista prava moraju biti ista za različite ljude.
Šta mislite, zbog čega se kod nas često u javnosti u isti koš stavljaju, na primjer, homoseksualnost sa pedofilijom i sličnim zakonom kažnjivim radnjama?
Strah i neznanje.
Plus, možda postoje neke skrivene agende pa se mediji namjerno igraju i time postaju neprofesionalni i subjektivni.
Povezivanje homoseksualnosti sa pedofilijom bi trebalo da znači da su svi/e pedofili/ke homoseksualne orijentacije, što nije tačno … Ovo znači, da se na osobe koje su homoseksualne gleda kao na neku drugu kategoriju ljudi kojima se pridodaju i sve ostale negativne osobine i identiteti u pokušaju da se ospori validnost nečijeg postojanja. I obratno.
Ljudi imaju više identiteta tako da postoji šansa da je neko gej i pedofil kao što postoji još veća šansa da je neko hetero i pedofil. Osoba nije pedofil/ka zbog svoje seksualne orijentacije kao što nije pedofil/ka zbog toga što je rođena u Kini ili u Kanadi…. već možda jeste zbog nasilja koje se desilo njoj samoj u djetinjstvu…pa, može biti i hetero i bi, kao i učitelj ili majka ili visoki zvaničnik ili astronaut.
Vezivanje ovih stvari je jako opasno jer nas ne vodi ka razumijevanju niti jednog niti drugog već ka stvaranju predrasuda i ostajanju na površini…tapkanju na istom mjestu.
Razmijevajući tešku poziciju LGBT populacije u našoj zemlji, kakvi su daljnji planovi Udruženja Q i mislite li da će budućnost za njih biti imalo bolja, da ćete svojim radom uspjeti promijeniti svijest ljudi?
Budućnost će za LGBTIQ osobe u BIH bivati samo bolja kao što će to biti slučaj i sa drugim grupacijama i identitetima. Izgleda da put neće biti lak, ali nazad se ne može ... tako da to sve ide tokom kojim treba. Ljudima ne možete ni ukinuti ni zabraniti slobodu ... a ponajmanje potrebu i osjećaj za njom. Svako društvo koje osporava nečije postojanje i poigrava se inferiornim-superiornim taktikama samo sebe sječe u korijenu. Ono ne raste i lišava se najdragocjenijeg resursa – ljudi. Ljudi samo žele da žive svoj život što bolje mogu i kad im se omogući da ga žive kvalitetno, prestaće se baviti tuđim životima. Pravila igre moraju biti ista i jednaka za sve…a ovisno od različitosti, ljudima se moraju dati mogućnosti da ostvare svoj život i svoja prava i slobode. Budući da to niko nikome ne moze osporiti, samo je pitanje vremena kad će teorija postati praksa. Pod ovim, naravno, ne mislim samo na LGBTIQ populaciju.
