Svoje rano djetinjstvo je proveo u Velikom parku i parku pored Dalmatinske ulice u Sarajevu, a ratne 1994. godine odlazi prvo u Njemačku, a zatim u Holandiju. Svebor kaže da sanja svoje Sarajevo.
"Ja jednostavno sanjam Sarajevo, to je za mene jedan nikada potonuli Atlantis, jedna ideja, jedan san o nepostojećem vremenu, ili vremenu kojeg se sjećamo kao neko davno zlatno doba koje se nikada neće vratiti, ali ipak o njemu maštamo. Nešto kao u filmu 'Gladiator' kada car Marko Aurelije pita svog vjernog centuriona Maksimusa: 'Znaš li ti šta je Rim?' Drugi ga gleda pomalo blijedo i ne zna šta da odgovori, a mudri car odgovara: 'To je san, to je ideja'. Za mene je Sarajevo filozofija življenja, filozofija koja je u meni izgrađena bez nacionalizma, bez mržnje, čovjekoljublje i ljubav prema cijelom svijetu", opisuje Svebor svoj rodni grad.
Svebor kaže da godinama želi da se vrati u Sarajevo, te da mu najviše nedostaje period od 1994. godine, pa do danas. Kako kaže, ratnih godina je otišao iz svoje sredine i bačen u neki drugi svijet koji ni po čemu nije ličio na njegov, ali sticajem okolnosti je morao ostati tamo.
"Sve sto sam radio bilo je na neki način za mene neprirodno, govorio sam na tuđem jeziku, živio neki život koji uopšte nije meni prirodan, meni svojstven, ali to nije samo moja priča, jer svi ljudi koji su naglo iščupani iz svoje sredine će vam reći otprilike istu priču ili sličnu. Meni nedostaje jedan cijeli život, jer život koji sam živio nije bio moj", kaže ovaj mladi pisac koji piše sa mnogo emocija i u čijim stihovima se osjeti ljubav i čežnje za Sarajevom.
"Mislim da su riječi jake zato što su pisane laganim i jednostavnim jezikom koji svako može da razumije, jer svako je bar jednom u životu patio, volio i bio zaljubljen. Također, mislim da imaju tu svoju draž i jačinu jer su pisane iz najintimnijih otkucaja moga srca, iz najdubljih dubina i okeana moje duše", priča nam Svebor Delić.
O svojim knjigama kaže da, iako je napisao dvije knjige poezije, sebe ne smatra književnikom ili piscem.
"Književnici su Meša Selimović, Ivo Andrić, Branko Ćopić, a ja sa samo napisao nešto bez nekog reda i pravila, ustvari uopšte ne znam da li je to poezija ili nešto drugo, jer u pisanju postoje pravila kako i šta, a ja se nisam držao ničega, ja sam samo bio jedan ludo zaljubljeni Sarajlija", kaže mladi Sarajlija, a trenutno radi na opsežnom projektu ratne tematike.
Delić radi intervjue sa preživjelim braniteljima Sarajeva, članovima porodica i prijatelja poginulih boraca svih nacionalnosti. Smatra da je to važno za historiju ovog grada, da ostane zapisano nešto o borcima koji su dali svoje živote i zahvaljujući kojima danas postoji Sarajevo i Bosna i Hercegovina.
"Važno je da je grad odbranjen zahvaljujući zajedništvu među ljudima koje je postojalo prije rata, koje se dugo njegovalo, a koje se sada gazi i uništava na svakom koraku, i to je ono sto je odbranilo Sarajevo. Grad nisu odbranili podijeljeni narodi Bošnjaci, Srbi ili Hrvati nego Bosanci i Hercegovci bez razlike u imenu i prezimenu".
Svebor živi i radi u Holandiji, a u rodni grad dođe rijetko. Ostaje mu čežnja i želja da će se uskoro moći skrasiti u svom gradu i da će možda napisati još jednu knjigu o svojoj zaljubljenosti u jednu djevojku i jedno Sarajevo.
New York Times piše o namještaju iz Konjica: Spoj stogodišnje tradicije i modernog dizajna
