Srđan Gagić, nagrađivani mladi pjesnik iz Srbije: Kao društvo i dalje živimo u ratu
"Brankova nagrada" Srđanu je stigla kao potvrda trogodišnjeg truda uloženog u stvaranje zbirke "Deca u izlogu". Srđan kaže da je ovo najveće priznanje koje može da se desi mladom autoru, međutim to mnogo više obavezuje, nego što tek razveseljava.
"Nisam neko ko bi se prepustio zadovoljstvu priznanja. Smatrat ću da mi je nagrada pomogla ukoliko me učini odgovornijim spram čitanja i pisanja poezije, spremnijim da možda čak i sebe shvatim malo ozbiljnije, a opet da sve vrijeme budem svjestan svojih slabosti i ograničenja", kaže Gagić.
Prve susrete s poezijom imao je još kao dječak, kada mu je majka recitovala svoje omiljene pjesme, a on ih spontano pamtio.
"I sada znam te njene pjesme napamet, a repertoar je bio prilično probran: od Milana Rakića, preko partizanske poezije Branka Ćopića, do Brane Petrovića. Između toga stoje razni više ili manje (ne)uspješni pokušaji pisanja poezije tokom cijelog tog perioda do prve zbirke", kaže Srđan.
Kada je konačno do nje došlo pobjedom na konkursu Ratkovićevih večeri poezije, Srđan je u zbirku želio ubaciti što više pjesama.
"'Deca u izlogu' je moja prva zbirka pjesama i kao vjerovatno i svaki drugi mlad autor želio sam što više da kažem u toj jednoj knjizi, svjestan da je neizvjesno da li će i kada će doći druga knjiga, druga prilika", kaže on.
Teško do objavljene knjige
Taj osjećaj je opravdan, s obzirom na teškoće koje mladi autori imaju pri objavljivanju knjiga. Srđan kaže da je sve manje izdavača koji podržavaju mlade autore i pokazuju spremnost da objave prvu knjigu, naročito ako je riječ o poeziji, u kojoj izdavač ne vidi nikakav direktan interes. On smatra da su konkursi za prvu knjigu posljednjih godina zapravo glavni, ako ne i jedini način da se dođe do prve zbirke, uz samostalna izdanja.
Srđan kaže da u regionu postoji pristojan broj konkursa, od kojih je najviše u Srbiji.
"Loša strana konkursa je ta što tako objavljene knjige nemaju praktično nikakvu distribuciju i autor se mora sam snalaziti da dio tiraža koji mu ustupe iskoristi na najbolji način. Nažalost, bez recepcije, a recepcija poezije je minimalna, književni tekst praktično ne postoji", kaže Gagić.
On je trenutno u završnoj fazi pripreme novog rukopisa, ali ne pravi planove za objavljivanje nove knjige, jer, kako kaže, objavljivanje druge knjige je jednako neizvjestan put kao i objavljivanje prve.
Regionalna saradnja
Što se književne scene tiče, Srđan smatra da su glavni problemi u BiH teritorijalno-nacionalna segregacija i konzervativizam, a u Srbiji uglavnom hiperprodukcija s jedne i elitizacija s druge strane, koja je posebno karakteristična za poeziju, što je rezultat manjka kriterija.
Međutim, Srđan bira da stvari gleda s pozitivne strane.
"Ja ne volim pristup koji se svodi na jadikovke te stalne konstatacije šta nije dobro, ta opšta mjesta o propalim vrijednostima, bez ikakvog udjela u promjeni. To što sve scene u regionu intenzivno komuniciraju, što je u različitim umjetnostima saradnja postala podrazumijevajuća, a opet, autori sve više uzimaju pitanje svog bavljenja književnošću u svoje ruke, to je već dobra podloga za nekakvu optimističniju viziju", kaže on.
Posljedice rata
Uprkos saradnji u regiji, Srđan smatra da i dalje postoji dosta posljedica rata u ovom društvu te da mu je teško i zamisliti kako bi život izgledao da se on nije desio.
"Rat i dalje ima utjecaj na živote svih nas onoliko koliko iz rata nismo izašli, a mislim da kao društva, nažalost, nismo. Otkad ja pamtim sve je rat i poslije rata. Rat je cijeli jedan diskurs, postojan i ustrajan, van kojeg je užasno teško i živjeti i misliti i to je, kad sagledam svojih dvadeset osam godina, zaista veoma tužno", kaže Gagić.
Smatra da u našim društvima postoji kontinuitet nacionalizma i njegovih ekstremnih, malignih varijanti, razni oblici fašizma, fundamentalizma, negiranja zločina, za koje smatra da su unosni i isplativi oblici ponašanja, te se stoga održavaju živima.
Za poeziju Srđan smatra da ne može direktno utjecati na političku i društvenu promjenu, ali da pjesnik ima etičku odgovornost da i sebe i svoja djela politički odredi.
"Mislim da književnost u osnovi teško može biti apolitična, kao što vjerujem da se angažman ne može izbjeći, a često je utoliko važniji i efektivniji ukoliko je manje tendenciozan i agresivan", kaže on.
Glas jedne generacije
Za Srđana se u književnim krugovima kaže da predstavlja glas jedne generacije, a iako on ne voli da pripada grupama i grupicama, raduje ga što se prepoznaje taj generacijski momenat.
"Ja jesam zbirku posvetio svojoj generaciji u onoj mjeri u kojoj je moje iskustvo generacijsko – i pjesmama koje posredno govore o ratu, i pjesmama koje preispituju poziciju mladog čovjeka u konkretnom historijskom trenutku, pa i u pjesmama koje tematizuju ljubav i seksualnost. I želio sam da to moje "mi" shvate ponajviše kao svoje upravo oni koji pripadaju mojoj generaciji, rođeni osamdesetih i početkom devedesetih", kaže on.
Za BiH Srđana veže mnogo stvari, između ostalog i roditelji koji i danas žive u Bosanskom Novom. Kaže da je u BiH barem četiri puta godišnje, a nedavno je prvi put bio u Sarajevu na Festivalu Književnost susreta za koji kaže da je započeo jednu potencijalno važnu tradiciju književnih druženja kroz književni aktivizam.
"Sigurno da ću se vratiti u Sarajevo čim mi se ukaže prilika, čim dođe neki poziv, a što da ne, i nepozvan", kroz smijeh završava razgovor ovaj perspektivni mladi pjesnik.
Jedna od najuspješnijih porno zvijezda nije bila zadovoljna zaradom: "To nije uredu"
Esma Numanović predstavila album prvijenac: "Blista" je prava muzička poslastica
