Predstava „Skapino“ osavremenjena je verzija Molierove drame "Skapenove podvale", koja u autorskoj namjeri Kaće Dorić i Nenada Veličkovića ironizira, u maniru razigrane farse, generalnu ljudsku slabost čiji su uzročnici razne vrste strasti; između ostalih strast za novcem ili ljubavna strast.
Skapino je jedini koji prepoznaje mogućnost da se ljudska slabost unovči. Ne možemo da ga ne volimo kada shvatimo da je Skapino jedan od rijetkih lopova i varalica, koji svoje žrtve ne ponižava, već svima daje onoliko koliko im je potrebno da ostanu u slijepom ubijeđenju da nisu na gubitku, već na dobitku. Svi sretni i veseli, svi prevareni, na kraju se goste zajedno sa Skapinom. Ova farsa je metafora za naše vrijeme, ako promišljamo o ispranosti naših mozgova i ako se zamislimo nad činjenicom da zbog naših privatnih slabosti, nekad i svjesno pristajemo da budemo opljačkani. Ali, naravno, sve se lakše podnosi uz pjesmu i smijeh.
