Estradni narodni umjetnik, interpretator sevdalinke i kompozitor Zaim Imamović je svoju karijeru započeo 10. aprila 1945. godine na Radiju Sarajevo. Publici se predstavio sa tri melodije, po kojima je i ostao zapamćen - ”Gledaj me draga”, ”Mujo kuje konja po mjesecu” i ”Konja vodim, pješke hodim”.
Svojim glasom je jednostavno opijao slušatelje i već tada je postao pjevač po osjećaju, a pjesnik po duši s obzirom da je na jedinstven način znao dočarati i približiti ona doba koja već odavno samo u sevdalinkama i postoje.
U historiji sevdaha i sevdalinki ime Zaima Iamovića je ostalo zlatom ispisano. Mnogi kažu kako ga niko nikada nije uspio zamijeniti. Pjevač poput Zaima Imamovića se više nikada neće roditi.
Možda zbog osobnosti njegovog glasa, načina interpretacije, ili jednostavno duše koju je unosio, ali Zaim je ostao neuhvatljiv za brojne naredne generacije pjevača.
Zaim Imamović je rođen 26. avgusta 1920. godine u Mrkonjić Gradu, no skoro cijeli svoj život proveo je u Sarajevu, a izvjesno vrijeme živio je i u Travniku.
Izučavao je tekstilni zanat u Sarajevu, no veoma brzo ga napušta i posvećuje se muzici. Njegov talenat su mnogi odmah uočili , te 1945. godine kada Radio Sarajevo počinje s radom i prikuplja pjevače, jedan od pozvanih je bio i Imamović koji je odmah zaplijenio srca sve publike.
Njegova pjesma je godinama grijala, i grijat će srca svih ljubitelja bosanske, gradske ljubavne pjesme.
Zaim Imamović je bio idol mnogima. On je učio 'zanatu' veliki broj pozanatih pjevača. Bio je učesnik karavana pod nazivom “Sevdah putuje Evropom”, koji je svuda dočekivan i ispraćen ovacijama. Reprezentovao je našu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji način.
Zaim Imamović je preminuo 2. februara 1994. godine u Sarajevu.
Kažu kako je u ratu jedva preživljavao s obzirom da su za njegovo narušeno zdravlje i iscrpljenost to bili zaista teški dani. Priča se kako se u ratu snalazio... Išao kod kolega i prijatelja kako bi tražio hranu, a na pijacu je nosio i svoju harmoniku kako bi je prodao da preživi.
Njegovi posljednji stihovi, napisani 1993. godine bili su:
"Svud po svijetu kuda sam hodio naše želje, pozdrav pronosio. Ostat će Bosna kao što je bila k’o biser sjajna, ponosna i mila".
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
