Kultura
119

Scenografi Narodnog pozorišta Sarajevo iza kulisa: Predstava je "živi organizam"

Piše: A. B.
Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba
(Foto: Feđa Krvavac/Klix.ba)
Scenografi, ton-majstori, cug-majstori, frizeri, koreografi, garderoberi, scenografi, oružari... uposlenici su Narodnog pozorišta Sarajevo koji već godinama iza kulisa brinu o najsitnijim detaljima kako bi izvođenje jedne predstave bilo savršeno.

Emin Bahtanović je majstor pozornice već 20 godina, a u izjavi za Klix.ba ističe da je osam ljudi zaduženo za opsluživanje svih projekata u i van Narodnog pozorišta. Ponekad radnici imaju tri ili četiri projekta koja moraju završiti u jednom danu, a njihov radni dan traje do navečer.

"Postavljanje scene za jednu predstavu izgleda veoma stresno, a predstava je 'živi organizam'. Bez scene nema predstave, ali ni ostalih učesnika, odnosno glumaca. Scenografija za jednu predstavu zna biti teška i do nekoliko tona, a zna se desiti da jedan čovjek postavlja scenu tešku četiri tone", rekao je Bahtanović.

"Stari zanat" neko mora naslijediti

Dugodišnji radnik NPS strahuje od dolaska novih generacija u pozorište i preuzimanja obaveza jer, prema njegovim riječima, radi se o "starom zanatu".

"Strah me je ko će naslijediti ljude koji su trenutno angažirani na postavljanju scenografije, ko će se sutra od mladih naraštaja brinuti za realiziranje tona, šminke, frizure, koreografije, scenografije i ostalih segmenata. Tokom radnog dana sve mora teći svojim tokom, bez obzira koliko je ljudi na poslu. Neke predstave mogu postaviti dva čovjeka, a nekada nas je malo i kada nam pomažu kolege iz transporta. Ljudi kupe kartu i traže predstavu, zato sve mora biti perfektno. Dvadesetčetvrtog juna prikazuje se predstava 'Rigoletto' koja iziskuje velike napore, koncentraciju i na koncu mnogo osoblja. Iskreno, ne znam kako ćemo sve stići uraditi, uprkos velikim naporima", dodaje majstor pozornice Narodnog pozorišta Sarajevo.

Ističe da je prije rata više od 20 ljudi učestvovalo u postavljanju scene za jednu predstavu, a danas ih je tek nekoliko.

"Ostala pozorišta u regionu su koncipirana na drugačiji način, jedino mi na jednoj sceni imamo izvođenja predstava baleta, opere i drame. Ljubljana za tako nešto posjeduje tri zgrade, organiziraniji su i imaju mnogo više osoblja. Na dnevnoj bazi moramo odraditi probu drame, balete i opere i dječju predstavu. Radni dan traje od pola sata do 18 sati. Život je stalno snalaženje i nikad se ne može planirati šta se može desiti, ali u konačnici nikada nije kasnilo izvođenje predstave zbog postavljanje scenografije", zaključuje naš sagovornik.

Nekada za rad iza kulisa u pozorištu nije bitna snaga, koliko reagovanje na pravi način. Sve zahtijeva brze promjene, a nekada se za nekoliko minuta mora promijeniti kompletna scenografija. Na radnicima je velika težina i odgovornost posla.

Uprkos devastiranim kadrovima, scena uvijek blista

Za probleme radnika razumijevanje je pronašla i v.d. direktorica NPS Marijela Margeta-Hašimbegović koja je bila višegodišnja rukovoditeljica Tehničke službe u ovoj teatarskoj kući.

"Krajnji produkt kolektivnog čina je predstava koju publika vidi. Niko ne može prozreti koliko je rada i napora potrebno da bi se realizirala jedna premijera. Vjerovatno niko i ne razmišlja koliko je ljudi iza kulisa u toku predstave. Mnogo je popratnih službi koje su zadužene za realizaciju jedne predstave, jer sve to u konačnici mora 'proći kroz papire'. Svaki mali kotač koji ima zadatak za realiziranje predstave je bitan i bez njega se ne može. Trenutak kada sam najsretnija je kada vidim žar, volju i potrebu radnika da urade sve za predstavu", kazala je Margeta-Hašimbegović.

Iz predstave u predstavu procesi rada se mijenjaju, ne postoje nigdje zapisani postulati na koji način realizirati određene stvari.

"Reditelj nekada traži da glumci lete, leže na sceni, a kreativna energija stalno se mijenja zbog rediteljskih rukopisa. Kao nekadašnja tehnička direktorica mogu reći da smo mi pozorišna porodica i da dišemo jednim srcem", izjavila je v.d. direktorica NPS.

Ističe da uprkos devastiranim dijelovima koji nikada nakon rata nisu obnovljeni, scena tokom premijera ili prikazivanja redovnih predstava uvijek blista, a za postavljanje, pripremu, probe i prikazivanje jedne predstave potrebno je 40 ljudi koji moraju svakodnevno raditi.

"Dnevne aktivnosti znaju trajati cijeli dan i mogu biti veoma naporne. Zahvaljujući naporima svih djelatnika koji se nekada ne vide na sceni, imamo uspješnu pozorišnu sezonu iza nas. Uspjeli smo realizirati visoko kvalitetnu produkciju, gdje bi svako evropsko ili svjetsko pozorište bilo ponosno, a neko ni bi ni naslutio s kolikim brojem ljudi radimo i uspijevamo dobiti ovakve rezultate", dodala je Marijela Margeta-Hašimbegović.