Kultura
0

Savanović: Pozorištima trebaju dobri domaći tekstovi

FENA
Na ovogodišnjim Pozorišnim igrama u Jajcu predstavilo se i Narodno pozorište Republike Srpske. O repertoaru ovog pozorišta, festivalima, nedostatku savremenog domaćeg teksta FENA je razgovarala s glumcem i umjetničkim direktorom Pozorišta Ljubišom Savanovićam.

FENA: Koje su karakteristike kada je riječ o repertoaru Narodnog pozorišta Republike Srpske?

SAVANOVIĆ: Kao i svako narodno pozorište, imamo obavezu da ispoštujemo nacionalni repertoar, kao i da imamo određeni broj praizvedbi, te da imamo i moderne komade. Imamo sreću da imamo dvije scene, malu i veliku, tako da možemo sebi dozvoliti da na maloj sceni radimo jedan repertoarski iskorak, da radimo više angažovanih, savremenih tekstova. Na velikoj sceni pratimo taj klasični dramski repertoar. Na velikoj sceni imamo nekih petnest predstava na repertoaru, na maloj pet. Tu je tako jedan širok raspon od Šekspira, Čehova, Molijera,Nušića, Dušana Kovačevića Gorana Stefanofskog, Branka Brđanina Bajevića, Željka Stjepanovića, Biljane Srbljanović... Niz domaćih i stranih autora.

FENA: Većina pozorišnih kuća u BIH ima problem s nedostatkom savremenog domaćeg teksta? Kako vi to rješavate? Imate li možda nekog kućnog autora?

SAVANOVIĆ: Naravno. Nažalost, nemamo kućnog autora, mislim da nije ni pametno imati kućnog autora kojeg moraš da igraš. Mislim da se pokazalo dobro i pametno, u okruženju, u Srbiji, Hrvatskoj, da se igraju tekstovi mladih dramarturga, koji zaista mnogo pišu. I u moru tih njihovih tekstova ima i dobrih i loših. Mislim da je pozorište u Bosni i Hercegovini zrelo prije svega za jedan dramaturški bum. Što se tiče glumaca, mislim da ima dobrih glumaca. Ali što se tiče dramaturga i pisaca uopšte, ne nudi se dosta. Nažalost nema dovoljno kvalitetnih tekstova, ili jednostavno ne stižu do nas. Tako se ja radije odlučujem za dobre provjerene pisce. Sad u Banjoj Luci stasava jedna klasa dramaturga koji su već nudili svoje tekstove i neki od njih će sigurno naći mjesto na sceni Narodnog pozorišta,

FENA: Kakav je odnos prema festivalima. Iako se, primjera radi, kao na ovom festivalu, iz objektivnih razloga ne može pratiti šta se dešava, ko su vam konkurenti, oni su ipak neka vrsta informacije?

SAVANOVIĆ: Ja sam dovoljno upoznat s tim šta se radi na scenama sarajevskih pozorišta i čest sam gost na sarajevskim predstavama. Na festivalima, po priči starijih kolega, čujem da je nekad bilo tako da se u Jajcu ostajalo dok je trajao festival, da je to bila jedna druga vrsta druženja. Ja bih stvarno volio, mislim bilo bi divno da nam danas neko omogući da se sedam dana družim s kolegama. Svemu tome najmanje su krivi glumci. Jednostavno, takav je ritam da ne stižemo ispoštovati stvari koje bi nam svima bile ljepše.

FENA: Da li bi možda bilo poželjno da pozorišta ipak budu malo više mobilna, da se više gostuje?

SAVANOVIĆ: Naravno. Bio bih najsrećniji da više igramo, i u Jajcu i bilo gdje. Gdje god su nas zvali, nismo odbili. I vrata Narodnog pozorišta Republike Srpske su otvorena svima onim koji žele da gostuju i koji žele da se predstave našoj publici.

FENA: Kakav je odnos aktuelnih vlasti i prema kulturi, pa i prema pozorištima?

SAVANOVIĆ: Moram da naglasim da je zadnjih nekoliko godina, otkad je na čelu Ministarstva kulture i prosvjete Anton Kasipović, uveden neki sistem. I mnogo je lakše raditi kada znamo neke okvire. To je ono da što nam se obeća stigne na vrijeme. Sad je drugo pitanje da li je to dovoljno, posebno u pozorištu. Uvijek je malo novca za pozorište. Uvijek možemo da imamo projekte koji su skuplji, pa se pokušavano ugraditi. Naravno, veliki dio novca nabavljamo i od sponzora. Još uvjek ima ljudi koji su spremni da pomognu kulturu, iako osim reklame od toga nemaju nekih benificija. Pored Ministarstva kulture, s kojim stvarno dobro sarađujemo, veliku podršku Narodnom pozorištu Republike Srpske pruža i grad Banja Luka. U posljednje dvije godine doživjeli smo jedan marketinški bum, malo smo krenuli i u marketinšku kampanju. Iako mislim da je najageresivnija marketinška kampanja jednom pozorištu dobra predstava, koja se reklamira dalje u publici, tako što ljudi prepričavaju. Nema te reklame, tog bilborda koji može da pozorište tako izreklamira. Pored toga uveli smo nove vidove marketinga u pozorištu, ono što do sad nije bilo uobičajeno, biblordi, tv reklame. Banjaluka je proteklih par mjeseci bila s postavljenim bilbordima za pet-šest predstava. Drago mi je da kultura uzlazi u jednu marketinšku trku. Nažalost, ili nasreću, takvo je vrijeme da se moramo i na takav način boriti za publiku.