Razgovarao: Asim Bešlija
Riade, prva stvar koju sam čuo o tebi jeste da si osoba koja ima jako puno pozitivne energije. Vjerujem da će naše čitatelje interesirati odakle je crpiš kada okolina i ne daje baš puno prostora za to?
Da, jesam. Uvijek me možeš vidjeti sa osmijehom na licu, sa mnom se sudbina poigrala kad mi je dala prezime Ljutović jer se ja samo smijem. Da, teško je zadržati osmijeh u našoj sredini, kad ljudi misle da osmijeh nije iskren ili ga ne tumače pozitivno. Ja uvijek želim prenijeti pozitivnu energiju na druge, takav sam po prirodi otkad znam za sebe.
Ti si prvenstveno teatarski glumac, ali glumiš i u serijama. Zatim imaš radio emisiju, radiš i na televiziji ponekad, slikaš već godinama, imaš dva kućna ljubimca, treniraš. Je li ostalo još nešto što nisam nabrojao i je li tvoj radni dan traje 24 sata?
Pa, imam jako malo slobodnog vremena. Ako ga imam, u pauzama je kad završi neki projekat u pozorištu. Kreativan sam, volim da radim, to me tako ispunjava, i nesretan sam jako kad nemam posla. Zato ga sam sebi nalazim. Moja kreativna energija je vezana i sa dosadom. Jednostavno ne želim se zaustaviti i razmišljati u prazno.
Iako si imao dosta zapaženih uloga, čini se, da barem na medijskoj sceni kao glumac nisi toliko afirmiran. U medijima se vrti uglavnom nekoliko imena i to je to. Jesi ti to tako želio ili si medijski marginaliziran?
Ja sam imao svoju slavu još u ranim danima 89 – 90. godine sa top listama. Na području cijele ex -YU se gledala moja emisija top-pop-rock lista, koju sam ja vodio i uređivao. Mislim da sam dovoljno poznat u krugovima gdje treba, a to je teatar koji jako volim. Slava je neopipljiva stvar, a meni je bitno da imam normalan život. Sve ono pretjerivanje nije zdravo i ne volim se puno eksponirati, a dugo sam već u ovom poslu i mislim da sam našao mjeru
Dugo si u teatru. Šta te tu održalo, uzimajući u obzir i onu materijalnu stranu a to je da se od glumačkog posla kod nas i ne može baš živjeti?
To je istina da je to posao koji ne daje materijalne stvari , ali si duhovno jako zadovoljen. Ja volim ljude i čini me sretnim kad ljude mogu na tren odvesti u drugi svijet kroz priče u teatru. Ja volim slobodu i ovaj posao mi to daje, uživam u tome i to je moje zadovoljenje.
Nakon rata si se iz Rijeke, gdje si igrao u tamošnjem pozorištu, vratio u Sarajevo i tu i ostao. Mnogi bi uradili obrnutu stvar, napustili Sarajevo i BiH odmah. Kakva su tvoja razmišljanja u tom pogledu?
Čovjeku je bitno da vidi neke stvari. Tako je bilo i sa mnom. Vidio i doživio druge ljude i poslove, i shvatio da je sve to slično, da su i tamo ljudi nesretni i sretni isto kao i u Bosni. Ovo je mjesto gdje još mnoge stvari ne funkcionišu, ali ako čovjek sam sa sobom nije čist onda je nesretan gdje god otputuje. Ja sam se pomirio, sam sa sobom raščistio i očistio svoje srce, tako da mi je svejedno gdje živim.
Sjećaš se Sarajeva prije rata a imaš priliku i živjeti ovo neko novo Sarajevo. Šta ti smeta u današnjoj metropoli, šta ti nedostaje, čime se zadovoljan?
Primitivizam. Ne od strane seljaka već od tobože velikih intelektualaca koji kriju mržnju prema svemu što je lijepo i uspješno. Ja ne živim u prošlosti tako da je ne vidim. Mene zanimaju budućnost i sadašnjost.
Ti si po svojoj orijentaciji pozitivna osoba. Kod nas uglavnom vlada neka negativna energija, mediji su preplavljeni lošim stvarima. Misliš li da ima prostora i za vedriju stranu života, ukoliko postoji ovdje?
Naravno da ima. Moj rad na radiju je i okrenut tome - pozitivna energija i ljubav prema svima .Družim se sa mladim ljudima koji su okrenuti upravo tim ciljevima. Budućnost nam je svjetla, a stare demone i loše političare – ma, koga briga za njih. Pojest će oni sami sebe.
Činjenica je da živimo u jednom nesređenom sistemu koji ljudima i ne daje baš puno šansi tako da je sve na volji, želji i snazi pojedinaca. Kako se ti snalaziš u tome?
Ne smijete nikad čekati da vas neko drugi zove , morate se sami boriti za sebe i svoj život, ne smijete šutjeti već reći šta mislite. Tu je moć i borba za sebe, svoju familiju i svoj život.
Šta je prema tvom viđenju izlaz iz naše apatije, mrtvila koje uz novi kapitalizam od nas pravi samo konzumente, da li politike ili neke druge robe?
Lijenost i apatija ubijaju kreativnost. Neki ljudi upravo su na vlasti jer im to odgovara. Mora se neko probuditi iz tog sna i boriti se za svoja prava. Nema druge. I to svojim ličnim angažmanom - pomozi sam sebi pa će biti i ostalima bolje.
Na kraju, da se opet vratimo tvome teatarskom angažmanu. Reci nam na čemu novom radiš, gdje će te publika moći gledati i šta im preporučuješ da pogledaju?
Trebam uskoro krenuti sa još jednom emisijom na radiju, a u pozorištu nova predstava - 'Omer i Merima'. U podjeli sam u 'Tvrđavi' , 'Rodoljupcima' , 'Legendi o Ali Paši' , 'Prvi put sa ocem na izbore', tako da me tu možete vidjeti u pozorištu.
