CT pregledi nekoliko vrijednih Stradivarijevih žičanih instrumenata pokazali su da bi gustoća drveta mogla biti ključ njihova jedinstvenog slatkog zvuka.
Već 300 godina muzičari i naučnici pokušavaju otkriti zbog čega su violine, koje su izradili talijanski majstori Antonio Stradivari i Guarneri del Gesu, tako posebne i dragocjene.
Kada jedan jedini instrument vrijedi 1,25 miliona eura ili čak više, nemoguće je raditi detaljne testove na uzorcima drveta, zbog rizika od oštećenja.
Međutim, stručnjaci su se u novoj studiji oslonili na tehniku namijenjenu za pregled pluća u slučajevima emfizema. Kompjuterski program koji, na osnovu CT pregleda, kreira "mape gustoće", iskorišten je za analizu drveta u violinama umjesto za analizu plućnog tkiva.
Prema pisanju britanskih medija, skeniranjem tri Guarnerijeve i dvije Stradivarijeve violine, ali i osam modernih violina proizvedenih u SAD-u, utvrđena je jasna razlika između klasičnih i modernih muzičkih instrumenata. Naime, varijacije u gustoći drveta su bile značajno veće kod današnjih violina. Mlado drvo je mnogo poroznije i mekše u poređenju sa zrelim drvetom kojem je osnovni zadatak pružanje strukturalne podrške.
Kod svake moderne violine mlado i zrelo drvo su imali poprilično različite gustoće, dok kod remek djela starih talijanskih majstora to nije bio slučaj. Naučnici i dalje ne znaju objasniti kako je to moguće.
Istraživački tim iz Holandije, na čelu s Berendom Stoelom sa Leiden University Medical Centre, nagađaju da bi odgovor mogao biti u specijalnim načinima obrade drveta koje su Stradivari i Guerneri koristili pri izradi žičanih instrumenata.
U svijetu danas postoji još samo 500 violina koje je u 18. stoljeću izradio Antonio Stradivari.
