Spoj likovne umjetnosti prikazan kroz žičane skulpture ptica Fiktera Libovca, koje su "doletjele" u prostor Depoa Ars Aevi, sevdalinke u izvedbi Damira Imamovića, te poezije Ahmeda Burića pokazao se kao efekno predstavljanje zajedničkih senzibilizeta ova tri autora sa svim njihovim sličnostima i razlikama.
Književnik Hadžem Hajdarević rekao je da već sam naslov knjige govori o svijetu koji Burić poetski opisuje. Te tri riječi - suze, krv i nafta, kako je rekao Hajdarević, često su se pojavljivale u XX-tom stoljeću.
Hajdarević je istakao da je Burić pjesnik koji je stihovima prisutan u svom vremenu, te da on iako govori o životnim patnjama, nevoljama bez patetike opisuje svijet u kojem živi.
Mile Stojić govoreći o pjesništvu Ahmeda Burića rekao je da je riječ o modernoj poeziji koja je kao zbijena priča. I kao takva jaka i razarajuća.
Stojić se osvrnuo na dvije pjesme iz knjige: Put u Krakow posvećenu Časlavu Milošu, te Woytila posvećenu pokojnom Papi Ivanu Pavlu drugom.
Kako je Stojić rekao Burić se prepoznaje u Milošu možda i zbog rečenice da je Poljska zemlja između dva zaraćena puka, a takva je možda i Bosna.
U pjesmi o Wojtili autor govori o zakonima svijeta u kojem živimo.
"Ovo je kniga koja priča priču obrazovanog, mladog čovjeka koji je krenuo kroz svijet i vidio da je i taj svijet jedna Bosna", rekao je Stojić.