{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Projekcija filmova posvećenih Srebrenici

S
27.11.2008. u 11:20
0
3
Projekcija filmova posvećenih Srebrenici
0
Projekcija filmova posvećenih Srebrenici
Jean-René Ruez
Francuski kulturni centar Andre Malraux će početkom decembra organizovati projekciju filmova posvećenih Srebrenici.
U srijedu, 3. decembra u 20 sati u sali SARTR-CDA, bit će prikazan igrani film "Rezolucija 819", koji je režirao Giacomo Battiato, po scenariju Thierrya Jonqueta.
Glavnu ulogu u filmu igra Benoit Magimel, a muziku za film napisao je Ennio Morricone. Nakon filma bit će upriličena debata sa Hasanom Nuhanovićem.

Film je inspirisan istinitom pričom koja prati istragu francuskog policajca Jean-Renea Rueza između 1995. i 2001. godine. Tokom šest godina radio je na otkrivanju i istraživanju masovnih grobnica, na identifikaciji tijela, sarađujući sa porodicama nestalih.

Za Rueza je fim "Rezolucija 819" prilika da podsjeti Francuze i cijelu Evropsku zajednicu, koja se ponijela vrlo kukavički, da se užas desio upravo ispred njihovih vrata.

"Za mene je vrlo važno da se sa ovom pričom upozna šira publika, jer onda niko neće moći reći nismo znali... Srebrenica se uvijek može ponoviti. Dovoljno je vidjeti šta se desilo sa Gruzijom ovog ljeta pa da znamo da se mnoge druge zemlje mogu naći na meti ljudskog ludila“, ističe on.

Dokumentarni film o istrazi Jean-Rene Rueza pod nazivom "Nikada više Srebrenica" bit će prikazan u četvrtak, 4. decembra u 20 sati u SARTR-CDA. Film je režirao Morad Ait-Habbouche. Nakon filma u debati učestvuju Florence Hartmann i Zdravko Grebo.

U julu 1995. godine Jean-Rene Ruez dolazi u Srebrenicu kako bi za potrebe Haškog suda istražio što se tačno dešavalo u ovoj zaštićenoj zoni. Rat je još uvijek trajao u BiH i istraga se vodila u izuzetno teškim uslovima. Našavši se u logoru sa 25.000 izbjeglica, Ruez započinje svoju istragu ispitivanjem svjedoka. Od 1.200 svjedočenja, jedno je zadržalo njegovu pažnju. Radilo se o svjedoku koji je utekao masovnom pogubljenju. Svjedočenja su bila dragocjena budući da zbog ratnih dejstava istraga na terenu nije bila moguća.

Do septembra 1995., hronologija događaja je bila utvrđena, a spoznaja o obimu zločina iznenađujuća. Trebalo je rekonstrukcijom zločina koji su se dešavali na prostoru velikom 40x70 km, ustanoviti tačan slijed dešavanja i pronaći tijela ubijenih. Krajem ljeta 1996. godine, otvoreno je pet velikih masovnih grobnica, ali nađeno je samo 500 tijela, dok je procjena govorila da se radilo o 6.000 žrtava. Zahvaljujući zračnim snimcima koje je posjedovao Haški sud, pronađene su sekundarne grobnice (kako bi se zavarala istraga, tijela iz pet najvećih masovnih grobnica bila su premještena u 28 sekundarnih grobnica). Godine 1997. godine, počelo je iskopavanje sekundarnih grobnica.

"Kada se nađete usred masovne grobnice, mnogo više od smrada smeta vam kada shvatite šta je urađeno čovjeku. Nalazite se na smetljištu s ljudskim ostacima i koncept ljudskog bića je totalno pomjeren“, istakao je Ruez.

Istovremeno, Ruez i njegova ekipa radili su na prikupljanju dokaza kako bi se mogli identifikovali glavni krivci za počinjeni u zločinima. "Moja misija će biti konačno završena onog dana kada Ratko Mladić bude uhapšen i predat Haškom sudu“, kaže on.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: