Radi se o kratkometražnom igranom filmu koji je već osvojio 18 međunarodnih priznanja te je nominiran za prestižnu nagradu američke filmske akademije - Oscar.
Tarik (Sergej Trifunović) imigrant je u Los Angelesu, koji je došao iz Bosne za vrijeme rata, jedva izbjegnuvši smaknuće. Nakon svih tih godina, na vratima mu se pojavljuje čovjek, Pavle (Jack Dimich) koji mu je spasio život i moli ga za neobičnu uslugu. Pavle od Tarika traži da mu pomogne da umre, tj.da ga ubije. Tarik se prisjeća situacije u kojoj se našao u ratu i zbog koje je upravo on taj koji treba da “presudi “ Pavlu.
Kao sjećanje prikazana je scena u kojoj se nalaze borci Armije BiH zarobljeni od četničke vojske. Milan (Elvedin Slipač) je Pavlov sin, borac Armije i najbolji Tarikov drug. Pavle je četnički komadant, i to baš one jedinice koja je zarobila Tarika i Milana. U jeku borbe Tarik i Milan su razmjenili krst i tespihe, Tarik je uzeo MIlanov krst, a Milan tespihe. Za sreću. Pavle govori MIlanu da je slobodan, on ne želi da ide bez Tarika. Pavle mu daje pištolj da ubije Tarika. Milan to ne može Pavle ubija svog sina a Tarika pušta….
Pavle od Tarika zahtjeva da ga ubije, Tarik mu govori da je Milan imao sina, kojeg je branio od vojske u kojoj je Pavle i da je zato bio u Armiji… Tarik nije ubio Pavla, ostavio mu je život kao kaznu sa saznajem da negdje živi dječak koji se također zove Pavle…
Uloge u filmu su ostvarili Sergej Trifunović, Jack Dimick, Elvedin Slipač i drugi.
Nakon projekcije filma koji je urađen kao emotivno-psihološka drama, suočenja sa samim sobom i utvarama u sebi, publika je emotivno regovala. Neki su se zapitali koliko je onih koji su kao Pavle ubijali svoje najbliže a sada slobodno šetaju, drugi su govorili da je i u ratu bilo prijateljstva kao što su Milanovo i Tarikovo, ali da političari o tim svjetlim primjerima ne žele govoriti.
Harun Memedinović je rekao da je većinom u politici sve nekao crno-bijelo. Kada je riječ o amerikancima, kako kaže Mehmedinović oni su iako su možda nespremni saslušati tuđe probleme, jako emotivno reagovali na ovaj film.
Harun Mehmedinović je većinu svog djetinstva proveo u Sarajevu. Nakon završetka rata 1996. godine odselio se u Ameriku, gdje se počeo baviti grafičkim dizajnom. Za svoje radove dobio je nekoliko međunarodnih priznanja, uključujući i nagradu američkog Senata 1998. godine.
Prije tri godine je diplomirao na kalifornijskom univerzitetu, gdje je studirao režiju i teatar. Dvije godine kasnije, magistrirao je režiju na američkom filmskom institutu, a njegov film "U ime sina" nagrađen je Franklin J. Schaffner nagradom za najbolju režiju.
