Prije 12 godina otišao je dobri Mirza Idrizović

U bivšoj Jugoslaviji i Bosni i Hercegovini, među svim nekadašnjim i sadašnjim filmskim radnicima, Mirza je bio i trajao kao nesvakidašnja ličnost. Bio je, takoreći, sveprisutni "dobri duh“ svih tadašnjih filmskih skupova, festivala, diskusija i dilema. Završio je Arhitektonski fakultet u Sarajevu i asistirao domaćim i stranim rediteljima prije nego što je snimio svoj prvi igrani film "Ram za sliku moje drage“. Njegovi kasniji igrani filmovi "Život je masovna pojava“, "Pjegava djevojka“, "Miris dunja“ i "Azra“ rađeni su djelimično pod uticajem francuskog "Novog talasa“.

Na jedan ili drugi način, shodno godinama, afinitetima i ambicijama, u svim svojim filmovima Mirza je evocirao uspomene iz djetinstva, nadahnjivao ih neobičnom humornom nostalgijom i dubokim razumijevanjem za multietičnost svog rodnog podneblja. Može se slobodno reći da su svi njegovi filmovi predstavljali svojevrsne originalne začetke autentičnog filmskog izraza u Bosni i Hercegovini, onog istog po kome je ta kinematografija postala opšte poznata i priznata, kako kod nas, tako i širom svijeta.

Od 1975. godine Mirza Idrizović je radio i na televiziji gdje je, u saradnji sa Zukom Džumhurom, ostvario čuvenu putopisnu seriju "Hodoljublja“. Paralelno je radio dokumentarne filmove "Kasabe“, "La paloma“ i "Pismo“. Sa svojim filmovima i emisijama, kao reditelj i koscenarista, postizao je zapažene uspjehe na domaćim i stranim festivalima. Tokom opsade Sarajeva, Mirza je ostvario i niz potresnih, jednostavnih video filmova među kojima su "Ulica pod opsadom" i "Dnevnik reditelja". U njima se na izuzetan način, u korist svijeta i budućih generacija, bavio načinima snalaženja sugrađana u neljudskim i sramnim uslovima života.

Smrt je Mirzu zatekla u vrijeme emitovanja njegove dokumentarne serije "Putopisi" i u toku priprema igranog filma "Sarajevski rulet", za koji je scenario pisala njegova supruga Zlata Kurt.