Od Los Angelesa, preko San Francisca, sve do New Yorka, pjevala je i po kafićima i u dvorani Carnegie Hall, iza sebe ostavila velik broj pjesama, a tokom 1950-tih i 1960-tih bila je najprepoznatljiviji folk izvođač.
Pod njezinim utjecajem svoje su karijere započeli Harry Belafonte, Joan Baez, Janis Joplin i Bob Dylan koji je, čuvši njen prvijenac ("Odetta Sings Ballads and Blues", 1956.), svoju električnu gitaru i pojačalo zamijenio za akustičnog Gibsona.
Osim prvijenca, jedan od njen najutjecajnijih albuma je i "At the Gate of Horn" na kojem je spiritualni klasik "He's Got the Whole World in His Hands".
Svojim je izvedbama udahnjivala život pjesmama radnika, robova, zemljoradnika, rudara, bijelaca i crnaca. Svaku je pjesmu 'živjela' na sebi svojstven način, a jednom je prilikom sama pokušala razbiti kamen velikim čekićem kako bi razumjela što osjeća zatvorenik koji to čini svaki dan.
U intervjuima je često navodila kako su njezine blues i duhovne pjesme išle usporedo s borbom za građanska prava, ponajviše dokidanju rasne segregacije.
Vrhunac slave Odetta je doživjela 1963., kada je s Martinom Lutherom Kingom sudjelovala u čuvenom pohodu na Washington, pjevajući "O Freedom".
Pjevala je Odetta i pokojnom Kennedyu (trebala je, navodno, iduće godine nastupiti i na inauguraciji Baracka Obame), no ubojstvom Martina Luthera Kinga 1968. i u godinama koje su slijedile, više nije bilo mjesta za nju.
- primila je odlikovanje od predsjednika Clintona koji je tom prilikom rekao kako je "njezina karijera pokazala da pjesme mogu promijeniti srce, a time i svijet".