Iz uvodne riječi autora Vojislava Vujanovića:
„..Sudbinski se vezala za Sarajevo i nije ga htjela napustiti ni u vrijeme ratnih pogroma, neće ga napustiti ni danas, iako je sebi prizivaju sin i kćerka, i unuci. Ona živi svoju samoću ne kao tegobu, već kao vid nepresušne životnosti. Ne boji je se. Uostalom, i zašto bi? Ona ima dovoljno prijatelja koji su spremni u svako doba da malo uzgibaju njenu samoću.
Tu je njena Anka, arhitektica, rodom iz Knina, tu je mladi novinar Nebojša Dimitrijević, tu je i porodica Gavrila Grahovca...a kada je zovnu iz SARTR-a i kažu da će uskoro biti nova izvedba drame "Phoenix je sagorio uzalud“ Safeta Plakala, u kojoj tumači staru Dalmatinku, ulogu sa samo nekoliko rečenica, ali koje ona tako poletno izgovara da one ostanu kao stalni eho u čijem se ozračju odvija cjelokupna drama, ona ustreperi poput djevojčice. Otkuda ta tolika neumornost? I, dok u sebi tražite odgovor na to pitanje, čujte njen glas: "Voljela bih ja igrati i više, i odazvat ću se ko god me pozove. Zašto ne? Mogu ja još igrati. Osjećam to u sebi. Nisam još kazala što se u meni vrtloži.“