Direktorica tog hrvatskog pozorišta Senka Bulić ocijenila je na današnjoj konferenciji za medije u Sarajevu da predstava nije nimalo nevina ili zabavljačka, već naprotiv vrlo duboka i istinita.
Reditelj Magelli, kazala je, ne kritizira malograđanstvo općenito, već polazi od svog tijela, sebe, pronalazeći tako i djelić malograđanstva u svakome od nas.
Govoreći o tom velikogoričkom teatru koji vodi, Bulić naglašava da je gledajući pozorišta u predgrađu Pariza preuzela sličan model uvidjevši da se dobra pozorišna kuća može organizirati bilo gdje. Velika Gorica kao predgrađe Zagreba donedavno nije imala teatar.
Pozorište u Velikoj Gorici u godinu je dana produciralo desetak predstava, većinom muzičko-plesnih komada. Bulić pri tome insistira da fokus svake izvedbe bude na glumcu.
Sarajevska je publika sinoć u Kamernom teatru 55 pogledala i zadnji dio trilogije "Process in progress - proces-grad" u izvedbi hrvatskog teatra "Bacači sjenki", o kojoj je govorio reditelj Boris Bakal.
Istaknuo je da nastanak trilogije datira u 2003. Do danas je igrana na nekoliko festivala, a za MESS je posebno obnovljena te faktički imala i svjetsku premijeru.
Sve tri se predstave bave odnosom gledalaca i njihovim pogledom na život, postavljajući pitanje šta je to danas sreća i kako se može uopće biti sretan živeći u svijetu kakav je danas.
Podvukao je i da sve tri izvedbe imaju jezik performansa, a ne klasične predstave, pritom naglašavajući da se okvir teatra danas gubi i mijenja.