"Tishma Tanz" preispituje uspomene preživjelih i inspirisano je djelima pisca Aleksandra Tišme i slikara Zorana Mušića. Aleksandar Tišma je 1942. godine preživio progon i masakr Jevreja u Novom Sadu.
Ova solo izvedba rezultat je Pašićevog interesovanja za plesni teatar i Jasminine želje da taj solo prenese muškom izvođaču. Kreativni proces su započeli prevođenjem Tišmine proze na jezik pokreta i plesa, te uspostavom govora tijelom, odbacujući klasični vokabular plesa. Iskoristili su glumačku ekspresiju i potentnost glumačkog agona – osobni sukob i suočavanje sa Bogom masakra. Fokusiranjem pokreta u prostoru, slijedeći ritam svog vlastitog odnosa prema temi, predstava prati posljedice zločina ma gdje i kada se on zbio, ljudske strahove, sumnje, opsesije i zablude. Tokom rada na predstavi Jasmina ispituje usporeno vrijeme i tijelo pod teretom uspomena… deformisano tijelo iz kojeg bi moglo izrasti dijete, neki novi život.