Asja je rođena u Tuzli 1982. godine, trenutno je nastanjena u Zagrebu, pjesnikinja je, blogerica, feministica i poliglotkinja. Prije četiri godine objavila je prvu pjesničku zbirku "Može i kaktus, samo neka bode" u izdanju zagrebačke naklade "Aora", koja je bila nominovana za nagradu "Kiklop". Trenutno priprema svoju prvu zbirku priča.
"Više volim jezik nego ljude", kaže Asja. Njen poetski prvijenac dugo je nastajao. I to se vidi. Ne u oscilacijama vezanim za različite faze sazrijevanja, naprotiv, već u jednom temeljitom, ujednačenom pisanju, netipičnom i skoro neprepoznatljivom u jeziku iz kojeg dolazi. Da se samo strast prema stranim jezicima odrazila na autentičnost vlastitog stila kroz upoznavanje različitih autora, van prevodilačkog balkanskog koda, učenje se u Asjinom slučaju isplatilo.
Humor kao najviši oblik komunikacije, Asju Bakić nikako nije zaobišao. Nevjerovatna je njena sposobnost da u malo riječi nasmije do suza. O vlastitom smislu za humor kaže kako se dobro spojio sa smislom za vanjsku i unutrašnju politiku.
Odabir tema koje češće srećemo u prozi bio je pjesnikinjin svjesni izbor. Na jeziku nema dlaku, ali ima žaoku.
Njena poezija ne nastaje u trenutku niti ima efekat dosjetke. Ova autorica prostor slobode osvaja putem vlastitog bloga pod nazivom "U carstvu melanholije", u književnim časopisima i na pozornicama kroz koje defiluju oni koji zadugo neće biti dio kanona, a tamo im se ne žuri.
Da je u Hrvatsku otišla zbog uloge u TV noveli, naša Bosanka bi krasila stranice ilustrovanih časopisa. Ovako za nju u domovini zna odabrani krug literarnih posvećenika. U najkraćem, "Kaktus" je knjiga koja se bori protiv predrasuda kao što i njena autorica cjelokupnim djelovanjem čini.
