{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Ovo je godina u kojoj planiramo preživjeti"

F
10.2.2009. u 16:03
0
1
"Ovo je godina u kojoj planiramo preživjeti"
0
"Ovo je godina u kojoj planiramo preživjeti"
Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine spada u red onih institucija čiji status još nije riješen. Ipak, nekako su uspijevali koliko-toliko realizovati programe koji su nerijetko zadivljavali posjetioce.
O poziciji ove kulturne institucije, koja je iz godine u godinu sve gora, razgovarali smo s kustosicom Galerije Majom Abdomerović.

-Nemamo isplaćene plaće za decembar i januar te topli obrok za januar. Status i finansiranje još nisu riješeni pa i dalje ne znamo čiji smo i čija su djela koja se nalaze u depou, u najkraćim crtama opisuje Abdomerović trenutnu poziciju Umjetničke galerije BiH?

-Osjećamo se kažnjeno jer pokušavamo da održavamo utisak da radimo i zato jer se nekako snalazimo. Vjerovatno jer smo na vidljivom mjestu, vlada mišljenje da npr. imamo velike prihode od 'Om cafea', koji je zapravo samo podstanar u našem objektu, pa smo tako prošle godine od Ministarstva civilnih poslova BiH dobili sredstva za redovno održavanje umanjena za 42.500 KM zbog toga jer „ostvarujemo prihod“. Takva sudbina nam se "smiješi" i ove godine, metodom 'copy /paste'.

O nama odlučuju ljudi koji ne znaju ni ko smo ni gdje se nalazimo ni čime se bavimo ni kakvo blago posjedujemo u svom fundusu. Bilo bi lijepo i korisno da članovi komisije koja raspodjeljuje sredstva iz budžeta, prije odluke, posjete nas i našu instituciju i sami se uvjere šta radimo, kako radimo i u kakvim uslovima, kaže Abdomerović.

Za normalno funkcionisanje Galerije potrebno je oko 40.000 KM mjesečno, kaže kustosica Abdomerović. To je novac koji bi pokrio samo elementarne troškove za plaće uposlenika i njihova ostala prava iz Zakona o radu (pri tome treba napomenuti da su naše plaće niske i trenutno su negdje oko federalnog prosjeka) kao i tekuće održavanje zgrade (režije).

Bez kapitalnih investicija, bez izložbi, bez saradnje s drugim institucijama, bez učešća naših umjetnika na izložbama van BiH, bez projekata za djecu i mlade, bez web stranice, bez studijskih putovanja, bez usavršavanja.

Za sve ovo postoje grantovi na koje se javljamo i javljaćemo se i ubuduće svjesni da ova naša branša tako funkcioniše. Mada je iskustvo pokazalo da je besmisleno javljati se na federalne i kantonalne konkurse za finansiranje projekata iz kulture, jer mi kao (državna!) institucija NIKADA ne dobivamo sredstva za programe - zato upućujemo umjetnike da se lično javljaju, uz naše „pismo namjere“.

Sredstva za otkupe tekuće produkcije (što je jedna od naših osnovnih djelatnosti) dobivamo povremeno, ali ona nisu dovoljna pa smo prisiljeni da se cjenkamo s umjetnicima.

A i kada otkupimo djela, postavlja se pitanje njihovog čuvanja i stanja u depou. Evo jedan primjer: konačno smo nabavili i stavili u funkciju uređaj za ventilaciju u depou (sredstvima Federalnog ministarstva kulture i sporta za zaštitu pokretnog kulturnog naslijeđa), ali su nam sada enormno uvećani troškovi za struju.

Iako je, kako kaže naša sagovornica, 'svaka nova godina novo iznenađenje' na pitanje "Može li se u datim okolnostima planirati rad Galerije?" odgovara da se planirati uvijek može,ali 'pitanje je šta se može realizovati'.

- U ovoj godini otvorili smo već jednu izložbu iz vlastite produkcije. Kolegica Dragana Brkić je priredila izložbu „Enigma lutke“ pa je što se toga tiče godina dobro počela.

Ipak, činjenica da imamo osjećaj da naš rad nikome nije potreban, da nemamo plate, da ne radimo čak ni kao volonteri, ubija svaki entuzijazam i radni elan. I zato na ovom mjestu ne želimo ni pričati o našim planovima i projektima - u ovoj godini prvenstveno planiramo da preživimo! I kao pojedinci i kao institucija, zaključuje Maja Abdomerović.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: