Odjel koji posjetitelji sada mogu vidjeti posvećen je Kini, Japanu, Koreji, Tibetu i Mongoliji, a sve izloženo želi biti izraz dijaloga među različitim kulturama.
Riječ je uglavnom o vjerskim predmetima koji svjedoče o zalaganju misionarâ u zaštiti i očuvanju lokalne tradicije, te o ljudskim i bratskim vezama s narodima koje su upoznali.
Misionarski etnološki muzej bio je, i ostaje poput velike knjige: svako djelo je jedna stranica, jedna rečenica, jedan redak te knjige. On je velika škola puna poukâ, savjetâ i upozorenja. U tu se školu valja vratiti i naučiti sve ono čemu je ona u stanju poučiti – riječi su Pija XI., pape koji je 12. novembra 1926. ustanovio ovaj muzej.
U muzeju se nalazi oko 100 000 djela, rukotvorina za svakodnevnu uporabu, za svečanosti, te umjetničkih radova, koji svjedoče prijateljstvo između papâ i predstavnika različitih religija.
Spomenimo samo neke, poput dragocjene budističke svete slike na platnu, koju je Ivanu Pavlu II. darovao sadašnji Dalai Lama, ili pak veličanstvenu zbirku 13 svitaka od svile i papira, na kojima su prikazana japanska božanstva.
Prava je pak rijetkost reprodukcija budističkoga hrama u Chaoyangu. Izgrađen na prijelazu iz XVII. u XVIII. stoljeće, potpuno je uništen, a model koji se čuva u Vatikanskim muzejima jedini je primjerak.
Osvrnuvši se u razgovoru za Vatikanski radio na svrhu muzeja, Francesco Buranelli, glavni direktor Vatikanskih muzeja, kazao je kako je njegova svrha veza s dalekim civilizacijama te jačanje dijaloga među kulturama i religijama, koje se u Vatikanu, a posebice u Vatikanskim muzejima, ne želi nikada prekinuti, nego ih se, štoviše, želi promicati. U svakome području, glavna su tema religije, koje su prikazane kao lokalne religije, ali i, poglavito, u vezi s kršćanstvom – kazao je Francesco Buranelli.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
