Predgovor za knjigu napisao je profesor Ivo Banac.
Stolačka čaršija je stara sakralna jezgra Stolačke doline i mreže naselja na brdskim padinama i uzvisinama oko nje. Nastala je u dugome trajanju ljudskog nastojanja da na pitanja koja donosi svaki dan života bude odgovoreno u uzajamnosti s Vječnošću. Tako je izgrađena cjelina sakralne arhitekture koja „ističe“ iz nevidljivog središta dna doline i koja usmjerava prema njemu kao principu sveg postojanja. Iza te sakralne arhitekture je sakralni nauk.
Mahmutćehajić raščlanjuje tu cjelinu da bi pokazao njene glavne sadržaje. To raščlanjenje je dano u devetnaest poglavlja knjige: Philosophia perennis, Vrt, Grad, Mihrab, Slijeva nadesno, Poziv, Čas, Gost, Trg, Knjiga, „Uči!“, Vaga, Kuća, Vrata i prozori, Labirint, Vala i brdo, Zemlja i nebo, Drvo, Zaborav i sjećanje, Zaslov. Slijedi devetnaest fotografija i crteža Stolačke čaršije.
U dijelu knjige s naslovom Post Scriptum: 'Moje razvaline' dan je autobiografski esej u kojem su dojmovi i tumačenja o razaranju Stoca od kraja devetnaestog do kraja dvadesetog stoljeća.
