Nihad Hasanović o "Čovjeku iz podruma": Roman o utjecaju interneta na naše psihe
U razgovoru za Klix.ba Hasanović govori o svom novom romanu koji govori o bosanskoj stvarnosti, ratnim posljedicama na živote mladih, njihovim pokušajima da odmotaju klupko istine...
"Dobrim dijelom roman prati kćerku inženjera koji je misteriozno izgubio život pred sam kraj rata. Ona je majstor klasične gitare. Taj instrument je središte njenog života. Studirala je na muzičkoj akademiji na Zapadu i njene veze sa zavičajem, Pounjem, malo-pomalo pucaju. Brat joj je u teškoj psihičkoj krizi i Rejhana, tako se zove, vjeruje da će mu pomoći ako razriješi zagonetku očeve smrti. Ali njeno traganje skreće u nenadanom smjeru. Mic po mic djevojka upoznaje jednu drugačiju sebe", kaže Hasanović o svom romanu.
Neobični i strmoglavljujući događaji
Uz priču o Rejhani, odvija se paralelna priča o osebujnom programeru, bivšem vojniku, koji je iz Bosne emigrirao u Ameriku.
"On je pomalo trickster, subverzivni varalica. Muče ga neke stare krivice iz vremena ratnog, ali i onog prije. Kako ga ja procjenjujem, možda je to i pogrešno. Pisci ne tumače uvijek najbolje sadržaj svojih knjiga. Zato neka čitaoci prosude tog tipa po svojim mjerilima. Uglavnom, njih dvoje, Rejhana i taj muškarac povezuju se preko interneta, vođeni srodnim stremljenjima. Pristaju na svojevrsnu paklenu saradnju i, jasno, ne vole se baš. Ovo su tek komadići priče koja je inače dosta razgranata. Ona dobacuje do istočne obale SAD-a, do legendarnih gradova New Yorka i Detroita, ali zadire i u teme kao što su nezaobilazni nacionalizam, praistorija, vještačka inteligencija", govori Hasanović, te dodaje da bi mu bilo žao otkrivati previše kako ne bi uskratio čitateljima da sami otkriju i dožive "neobične i strmoglavljujuće događaje u "Čovjeku iz podruma".
"Znate za one istraživače koji ruju po pustinji kako bi pronašli drevne džinovske kosti. Tek kada ih nakupe u dovoljnoj mjeri, sposobni su s izvjesnom sigurnošću reći o kakvom se dinosaurusu radi. Tako bih volio i ja da se desi sa čitaocima: da kopaju od stranice do stranice i postepeno rekonstruišu svog privatnog dinosaurusa".
Rejhanina životna priča je donekle slična pričama mnogih ljudi u BiH koji tragaju za svojim najmilijima. Pisac kaže da je to veoma delikatno i trusno područje, te da lako navodi na patetiku i banalnost, "posebno kad se pripovijeda o porodicama koje je rat neizlječivo unesrećio".
"Ne tako davno, psiholozi su izveli zanimljiv ogled. Snimali su kamerom dvije ekipe kako igraju košarku. Jedna je bila u bijelim, druga u crnim dresovima. Zatim su od svojih ispitanika tražili da pogledaju taj snimak. Dat im je zadatak da broje koliko će puta pripadnici ovog ili onog tima dobaciti loptu jedan drugom. Na košarkaškom terenu se u jednom trenu pojavljuje osoba prerušena u gorilu i ostaje pred kamerom skoro deset sekundi. Kad su kasnije pitali ispitanike da li se sjećaju tog ekscesa, oko polovina njih je izjavila da ništa nije primijetila. "Gorila" je za njih bio nevidljiv. Njihova pažnja bila je potpuno zaokupljena onim dosadnim brojanjem, a nisu memorisali najupadljiviji moment u cijelom eksperimentu.
Želim kazati da za Rejhanu, ali ne samo za nju nego i sav mali narod koji je naselio moj roman, ne vrijedi ni crni ni bijeli dres. Svako od njih ima u sebi nešto od tog 'nevidljivog gorile'", ističe naš sagovornik.
Utjecaj interneta na naše psihe
Hasanović u "Čovjeku iz podruma" poseban fokus stavlja na internet i njegov utjecaj na ljudske psihe i međuljudske odnose. Na pitanje kakve promjene je internet unio u bh. društvo odgovara:
"Internet revolucija devedesetih godina napravila je snažan potres u načinu kako međusobno komuniciramo i dolazimo do informacija. Dostupnost znanja veća je nego ikad u istoriji za svakog ko je u prilici da se otisne u cyber svijet. Ipak, čini mi se da znatan broj ljudi tamo prikuplja tek krpice informacija i tako stiče površan i nepouzdan sud o nekoj temi. Ne ide se previše u dubinu. Umjesto davanja nekog dobro svarenog mišljenja, imate blesavo razmetanje labavo povezanim podacima.
Paradoksalno je i žalosno da je taj tehnološki boom doveo do degradacije klasičnog novinarstva. Puno toga na Mreži trebalo bi poštenije regulisati. Manje novca, na primjer, da se slijeva internetskim megakorporacijama u Californiji, a više da završi u džepovima onih koji se bave intelektualnim i umjetničkim djelatnostima.
Još nešto, vrlo važno: zahvaljujući internetu, vlade su dobile sjajan medij za kontrolu svojih podanika. Sad je mnogo lakše kontrolisati i predviđati ponašanje stanovništva. Internet kao obećana zemlja obavještajnih službi. Na osnovu aktivnosti na društvenim mrežama i drugim sajtovima, moguće je s određenom maržom greške predskazati buduće ponašanje nepodobnih socijalnih grupa. Tako se neke sveobuhvatne reforme, neki pozitivni društveni preokreti, mogu zatrti u začetku".
"Pisanje sam zavolio u srednjoj školi sastavljajući kratke, prilično kratke priče koje su mi djelovale kao proboji u nepoznato. Priče ledolomci. Samo pisanje imalo je i ima za mene prvenstveno pustolovnu crtu. Napišem li karticu-dvije nečeg što mi se svidi, imam dojam kao da sam bio na nekom putovanju. Osjećam se, zbog toga, barem malo promijenjenim, sretnijim.
Kada prevodite tekstove sa stranog jezika i obratno, to ponekad može biti nezgodno za pisanje proze. Jer, pod uticajem prevođenja, previše razmišljate o svakoj riječi, umjesto da prepustite mislima da nesputano poteku na papir, odnosno na ekran laptopa.
A ovo je svjetlija strana: učenje stranih jezika ti podastire nepregledan mozaik kultura. Čini te otpornijim na zla patriotizma i spremnijim da prihvatiš "pobratimstvo lica u svemiru". I to je ono što je najčudesnije: bez sjedanja u voz ili na avion, postaju ti bliske zemlje subsaharske Afrike, ogromni anglofoni prostor, beskraj Latinske Amerike... Može se neko zaklinjati u veličinu i jedinstvenost svoje ljubljene, vrle nacije, ali svi smo mi od zvjezdane prašine sazdani", zaključuje Hasanović.
Više o piscu iz Bihaća i njegovom novom romanu pronađite na oficijelnoj stranici.
Tačno 100 dana do Olimpijskih igara: Lana Pudar za sada jedina iz BiH osigurala učešće
Preminuo bodybuilder zvani "Čudovište", u autobiografiji je pisao o hemiji i suplementaciji
