FOTO / Neuništiva knjiga za koju su mnogi bili spremni poginuti
Knjiga je u posjedu Zemaljskog muzeja od 1894. godine, do kada je bila u posjedu porodice Kohen, a kako piše Svjetlana Papo, kako je ova porodica došla do tako vrijedne i rijetke rukopisne knjige još uvijek je napoznato i vjerovatno će ostati i ubuduće.
Prema nekim izvorima, Haggadah je nastala kao svadbeni poklon, koji je slavio sjedinjenje dviju familija, čiji se grbovi pojavljuju na donjim uglovima knjige. Španiju je napustila nakon protjerivanja Jevreja iz ove zemlje, 1492. godine, a zatim putovala širom Evrope. Postoje podaci da se još 1609. godine nalazila u Italiji.
"Ovaj zapis nam ipak govori da je rukopisni kodeks naše Hagade bio u Italiji, verovatno severnoj, i da je tokom 16. veka menjao vlasnike, ali je otuda u jednoj od seoba Jevreja prenesen na Balkan, preko Splita ili Dubrovnika, i da su je članovi porodice Kohen čuvali kao porodičnu relikviju, uspomenu na nekadašnje bogate i slavne dane svojih predaka na Pirinejskom poluostrvu. Tragovi listanja, kapljice vina, govore nam o tome da je na seder večerima bila u upotrebi do prodaje, 1894. godine", napisao je o Haggadhi Muhamed Karamehmedović.
"Molim te, čuvaj Haggadu jer je to nešto za što bih, eto, život dao! I ako se meni nešto desi, kad se rat završi, čekaj da se situacija malo primiri da te ne bi netko uhvatio i onda ju tek donesi", prepričala je Servet razgovor dvojice poznanika. Prema toj verziji Haggadah je "rat provela" na Vlašiću, gdje nikome nije padalo na pamet da je traži, dok je prema jednoj od verzija bila sakrivena ispod praga džamije u nekom selu na Bjelašnici.
Kakogod, Haggadah se “živa i zdrava” u muzeju pojavila 1945. godine. Ni tu nije dugo imala mira. Početkom rata 1992. godine, kada se muzej odjednom našao na prvoj liniji odbrane, uz pomoć pripadnika policije i Teritorijalne odbrane spasio je tadašnji direktor, dr. Enver Imamović. Prebacili su je u sef Narodne banke u Sarajevu gdje je dočekala kraj rata.