{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


FOTO
/
Neuništiva knjiga za koju su mnogi bili spremni poginuti

S
3.8.2010. u 15:50
0
9
Neuništiva knjiga za koju su mnogi bili spremni poginuti
0
Pod plavičastim svjetlom i zaštićena neprobojnim staklom u posebnoj prostoriji Zemaljskog muzeja u Sarajevu smješten je jedan od najvrjednijih eksponata – Sarajevska Haggadah.
(Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)
(Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)

Veći dio godine, prostorija s Haggadahom zatvorena je zidom od neprobojnog stakla u prostoriji s posebno kreiranim uslovima, koja je danas, od 10 do 15 sati, bila nakratko otvorena za sve one koji su izbliza željeli vidjeti ovaj jevrejski kodeks iz 14. vijeka, iza kojeg se krije jedna od najvjerovatnijih priča. Toliko nevjerovatna da je o njoj dobitnica Pulitzerove nagrade Geraldine Brooks napisala knjigu koju mnogi porede sa "Da Vincijevim kodom".

Knjiga je u posjedu Zemaljskog muzeja od 1894. godine, do kada je bila u posjedu porodice Kohen, a kako piše Svjetlana Papo, kako je ova porodica došla do tako vrijedne i rijetke rukopisne knjige još uvijek je napoznato i vjerovatno će ostati i ubuduće.

Prema nekim izvorima, Haggadah je nastala kao svadbeni poklon, koji je slavio sjedinjenje dviju familija, čiji se grbovi pojavljuju na donjim uglovima knjige. Španiju je napustila nakon protjerivanja Jevreja iz ove zemlje, 1492. godine, a zatim putovala širom Evrope. Postoje podaci da se još 1609. godine nalazila u Italiji.

"Ovaj zapis nam ipak govori da je rukopisni kodeks naše Hagade bio u Italiji, verovatno severnoj, i da je tokom 16. veka menjao vlasnike, ali je otuda u jednoj od seoba Jevreja prenesen na Balkan, preko Splita ili Dubrovnika, i da su je članovi porodice Kohen čuvali kao porodičnu relikviju, uspomenu na nekadašnje bogate i slavne dane svojih predaka na Pirinejskom poluostrvu. Tragovi listanja, kapljice vina, govore nam o tome da je na seder večerima bila u upotrebi do prodaje, 1894. godine", napisao je o Haggadhi Muhamed Karamehmedović.

(Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)
(Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)

Haggadah se početkom Drugog svjetskog rata našla prva na spisku stvari koje su nacisti željeli uništiti. Prema jednoj od verzija, ispred nosa njemačkog generala Johanna Hansa Fortnera spasili su je 1942. godine tadašnji direktor muzeja Jozo Petrović i kustos Derviš Korkut. Kako je ispričala Derviševa udovica, Servet, tokom razgovora s generalom on je cijelo vrijeme Haggadhu držao sakrivenu za pasom, dok je njemu kazao kako su je dan ranije već odnijeli neki njemački oficiri.
Iako nijedna verzija spašavanja Haggadhe nije sa sigurnošću potvrđena, Servet svjedoči kako je Derviš, nakon što je donio kući, dao poznaniku koji je na Vlašiću čuvao ovce.

"Molim te, čuvaj Haggadu jer je to nešto za što bih, eto, život dao! I ako se meni nešto desi, kad se rat završi, čekaj da se situacija malo primiri da te ne bi netko uhvatio i onda ju tek donesi", prepričala je Servet razgovor dvojice poznanika. Prema toj verziji Haggadah je "rat provela" na Vlašiću, gdje nikome nije padalo na pamet da je traži, dok je prema jednoj od verzija bila sakrivena ispod praga džamije u nekom selu na Bjelašnici.

Kakogod, Haggadah se “živa i zdrava” u muzeju pojavila 1945. godine. Ni tu nije dugo imala mira. Početkom rata 1992. godine, kada se muzej odjednom našao na prvoj liniji odbrane, uz pomoć pripadnika policije i Teritorijalne odbrane spasio je tadašnji direktor, dr. Enver Imamović. Prebacili su je u sef Narodne banke u Sarajevu gdje je dočekala kraj rata.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: