Riječ je, bez sumnje, o jedinstvenoj izložbi, koju je sačinio, kako je zapisala Vukovićeva supruga Dragana, koja je akademski slikar, čovjek koji je pisac, a koji koristi medij jedne potpuno drugačije vrste umjetnosti da bi izrazio svoj odnos prema književnim kolegama.
"Težnja ka izoštrenosti i poentiranju našla je optimalni, potpuni izraz u formi karikature. Karikatura, po logici stvari, sadrži osmišljen komentar teme koja se tretira. Nije slučajno to što je Mirko izabrao upravo karikaturu, jer je, nesumnjivo, htio da izrazi svoj stav. Bilo prema književnicima personalno, bilo prema nekom njihovom sasvim konkretnom djelu. Da bi to postigao, Mirko, samom portretu pisca pridružuje i olovku, kao stalni motiv ili simbol. Može se reći da on crta portret pisca sa olovkom", kaže Dragana.
Više od stotinu karikatura rezultat je gotovo desetogodišnjeg rada - od onih najranijih, nastalih nakon Vukovićevog neporednog dolaska u Čelinac iz Crne Gore, do onih koje nastaju i sada... Vuković je uspio da "ulovi" prepoznatljive motive pojedinih pisaca - šešir Desanke Maksimović, strašnu grivu Duška Radovića, kozu Rajka Petrova Noga, bodljikava leđa koja asociraju na Ćopićevog Ježurku ježa...
"Ove karikature su počele da nastaju prije ravno deset godina, te je takvo višegodišnje likovno iskustvo sa sobom donijelo pored kvantitativnih napredaka i kvalitativne napretke, čiju hronologiju možemo pratiti zahvaljujući godini koja stoji pored autorovog potpisa na svakoj karikaturi. Taj kvalitativni napredak prvenstveno se ogleda u sve sigurnijem usmjeravanju tih grupa linija kojima autor definiše oblik, njihovom promišljenijom, racionalnijom upotrebom i značajnom redukovanošću", istakla je Dragana Vuković.
