Oliver Frljić, "skupljač nagrada"
0

"Ne mrzim Bosnu i ne želim pominjati bivšeg ministra"

Piše: A. Panjeta
Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com
Sa press konferencije "Pismo iz 1920." (Foto: Almir Panjeta/Sarajevo-x.com)
Iako nije dobio Grand Prix festivala, reditelj Oliver Frljić s dvije predstave "Pismo iz 1920." i "Otac na službenom putu" sigurno iz Sarajeva neće otići nezadovoljan. Okitio se brojnim nagradama na MESS-u, a glumac i nekadašnji ministar kulture KS Emir Hadžihafizbegović nije mu upao na predstavu, kako je najavjlivao.

Nakon što je predstava "Pismo iz 1920." premijerno izvedena u Zenici, reagirao je nekadašnji ministar kulture KS Emir Hadžihafizbegović koji je, kako je u sopćenju kazao Frljić, prijetio da će upasti na scenu i prekinuti predstavu. Hadžihafizbegović je bio izrevoltiran činjenicom da Frljić na kraju predstave koristi audiozapis njegove ratne monodrame "Godine prevare". Na naš upit da li se prilikom sarajevske premijere u nedjelju pribojavao upada, ili je pak priželjkivao da se to desi pa da predstava "u potpunosti uspije", Frljić je kratko odgovorio:

"Ne bih više komentirao bivšeg kantonalnog ministra kulture u bilo kojem kontekstu", kazao je Frljić, a na kratko je odgovorio i na novinarsko pitanje "da li mrzi Bosnu?", kao što mu je u nekim istupima inputirano.

"Iz svih mojih istupa, evidentno je da ja, naravno, mrzim Bosnu!", kazao je u šali i kroz smijeh, te potcrtao:

"Ne mrzim Bosnu! To je jedna teza koja se planski potura. Možete li zamisliti ikoga, izuzev dijela političke oligarhije kojem to odgovara, da kaže kako mrzi Bosnu?"

I da je mrzi, nakon ovogodišnjeg MESS-a sigurno bi promijenio mišljenje: Za predstavu "Otac na službenom putu" Frljić je nagrađen "Zlatnim lovorovim vijencem za najboljeg reditelja", a glumica Hana Selimović dobila je "Zlatni lovorov vijenac za najbolje glumačko ostvarenje", za ulogu Sene u istoj predstavi.

Frljićev "Otac na službenom putu" dobio je i "Srebrni lovorov vijenac za najbolju predstavu" u kategoriji Mittel Evropa, dok je nagradu "Rejhan Demirdžić" za najboljeg mladog glumca osvojio Enes Salković za uloge u predstavama "U traganju za bojom kestena" i Frljićevo "Pismo iz 1920", predstavu koja je zasigurno digla najviše prašine na netom završenom Festivalu malih i eksperimentalnih scena.

Govoreći o samoj predstavi, Frljić je kazao kako joj možda nije ni trebao marketing kakav je proteklih dana imala, ali da s druge strane to smatra i pozitivnim jer su se ljudi zainteresirali, pokrenuta je diskusija o bitnim pitanjima i tabu temama o kojima se ne priča iako sve na jednak način muče.

U narednom periodu Hadžihafizbegović će imati više prilika da upadne na predstavu: Igraće u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica, ali i u Narodnom pozorištu u Sarajevu.

Glumac Adis Mehanović kazao je kako je prezadovoljan radom na predstavi u kojoj glumci nisu samo puki ponavljači teksta, već i sami postaju politički subjekti, ali da je istovremeno razočaran reakcijama dijela publike.

"Na određenim dijelovima predstave čuo sam smijeh iz publike, iako to o čemu smo u tom momentu govorili nije bilo ni najmanje smiješno. Moguće je da na taj način ljudi koji se prave da se neki problemi njih ne tiču, prikrivaju to i lakše im se smijati nego se suočiti s problemom", kazao je Mehanović, dok je njegov kolega Saša Handžić dodao kako je rat dokazao da se ubijanjem i logorima ne može ništa postići, te da smatra kako je predstava uspjela u nakani da se ljudi koji je pogledaju potaknu na razmišljanje.

Reditelj Frljić osvrnuo se i na simboliku logora u predstavi:

"Bosna je nakon rata postala jedan veliki logor u koji je samu sebe stavila nespremnošću tri naroda na dijalog", kazao je Frljić.

O dijalogu naroda u BiH i na području nekadašnmje Jugoslavije govorio je glumac i producent Ateljea 212 Kokan Mladenović na sljedećoj press konferenciji na kojoj se govorilo o drugoj Frljićevoj predstavi prikazanoj na MESS-u - "Otac na službenom putu".

"Mi u Ateljeu 212 odlučili smo se da produciramo predstavu na tekst Abdulaha Sidrana u sklopu sezone "Next Yu", u vrijeme kada su svi govorili o ex-yu prostoru. Možda se Jugoslavija raspala formalno, ali suštinski mi smo jedan prostor, što se najbolje može vidjeti po saradnji u teatru ili na filmu gdje skoro da nema projekta a da ne učestvuju svi", kazao je Kokan Mladenović.

O raspadu Jugoslavije, o kojem u biti govori i predstava, govorio je i glumac Branislav Bane Trifunović.

"Predstava je otišla dublje od samog filma, i više govori o tom raspadu prije raspada, raspadu do kojeg nije došlo na nacionalnoj već na karakternoj osnovi", kazao je Trifunović. Hana Selimović koja je nagrađena za ulogu Sene Zolj kazala je kako ne želi govoriti o politici, već da je više zanima sam lik koji je tumačila.

"O tom liku nisam imala nikakvo iskustveno predznanje, niti pripadam tom vremenu, ali možda je to bila i određena prednost jer nisam bila opterećena nekim stvarima. Najuzbudljivija u svemu mi je bila ta ženska snaga koju ima Sena Zolj", kazala je Selimović.

Bilo je i govora o izvrsnoj ulozi dječaka koju je ostvario 82-godišnji bard Vlastimir Đuza Stojiljković.

"Zanimljivo je bilo kada smo razgovarali o predstavi i situaciju u doba radnje predstave, i kad neko ko vam glumi sina kaže 'nije to tako bilo 1948, sjećam se...'", kazao je Trifunović.

Frljić je pojasnio kako mu je razgovor sa književnikom i scenaristom Abdulahom Sidranom bio najbitniji u pristajanju da radi na jednom ovakvom dramskom tekstu.

"Rjeđe radim dramske tekstove, ali nakon što sam se sreo sa Sidranom, i vidio koliko se toga njemu zaista desilo, i koliko je to jedna živa priča, pristao sam i rezultat je tu", kazao je Frljić.