{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Napravit ću od SARTR-a mjesto okupljanja hrabrih ljudi

S
26.11.2011. u 20:59
0
7
Napravit ću od SARTR-a mjesto okupljanja hrabrih ljudi
0
Napravit ću od SARTR-a mjesto okupljanja hrabrih ljudi
Nihad Kreševljaković (Foto: Edin Puzić/SArajevo-x.com)
Najmlađi sarajevski teatar dobio je novog prvog čovjeka. Prije nekoliko dana na funkciju direktora Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) imenovan je Nihad Kreševljaković, historičar, producent MESS-a i koordinator programa Modul memorije te scenarista i pisac.
S novim direktorom SARTR-a razgovarali smo o izazovima posla koji ga očekuje, promjenama koje namjerava unijeti u rad pozorišta i budućnosti teatra koji će sljedeće godine proslaviti 20. rođendan.

Preuzeti ulogu direktora jedne pozorišne kuće u vrijeme katastrofalnog stanja u kulturi je hrabar potez. Šta te je motivisalo da konkuriraš na ovu funkciju?

Mene je Sarajevskom ratnom teatru privukla njegova historija. Smatram kako se radi ne samo o jednom pozorištu, već o jednom fenomenu sa ogromnim potencijalom. Najveći dio onoga čime sam se do sada bavio u životu bio je posvećen upravo istraživanju umjetnosti i fenomena umjetnosti u periodu opsade. Time sam se bavio i bavim u okviru Messovog programa Modul memorije. Otuda potječe moj interes za ovaj teatar. Eh, u trenutku kada je osnovan ovaj teatar stanje u zemlji nije moglo biti katastrofalnije i u tome svakako namjeravam tragati za snagom i inspiracijom u vođenju ove kuće koju bih za četiri godine volio vidjeti mjestom okupljanja hrabrih i optimističnih ljudi, svih onih koji su svjesni šta kultura i umjetnost znače za jedan grad i jednu državu.

U kakvom stanju preuzimaš SARTR? Koji su najveći problemi ove pozorišne kuće sa kojima se namjeravaš uhvatiti u koštac?

To još uvijek ne znam u potpunosti, ali pretpostavljam da su problemi manje više isti kao i u drugim pozorišnim kućama i javnim ustanovama. S obzirom da dolazim iz Festivala MESS već sam poprilično naviknut na to da je važno probleme rješavati i ne predavati se pred njima. Mislim da će mi to iskustvo posebno pomoći jer jedan od glavnih problema Sarajevskog ratnog teatra je nepostojanje produkcijskog sektora. S druge strane imam sreću da dolazim u teatar sa vrlo kvalitetnim umjetničkim ansamblom i tehnikom u kome su angažirana neka od naših najuspješnijih glumačkih imena.

Kakve promjene publika može očekivati u budućnosti? Na čemu ćeš najviše raditi kao direktor SARTR-a?

Osnovna preokupacija bit će kvalitetna produkcija, repertoar i uopće program koji će se tu održavati. Ono što je moj osnovni cilj je raditi na profiliranju Sarajevskog ratnog teatra kao mjesta istraživanja odnosa između umjetnosti i etike. Svakako imam želju biti otvoreniji prema drugačijim formama, a posebno prema dokumentarnom teatru. Pored vlastite produkcije namjeravam Sarajevski ratni teatar otvoriti još više prema mladim rediteljima, gostujućim teatrima i neovisnim grupama, a kroz formu Otvorene scene. Tragati za novim rediteljskim imenima. Namjeravam posvetiti pažnju edukacionom karakteru teatra te otvoriti se prema najmlađoj publici koja je važna za opstanak teatra u budućnosti. Sarajevski ratni teatar ima veliki potencijal i definitivno treba biti centrom istraživanja različitih teatarskih formi ali i društvenog aktivizma i borbe za bolje društvo.

Foto: Edin Puzić/Sarajevo-x.com
Foto: Edin Puzić/Sarajevo-x.com

Poznato je da ansambl SARTR-a broji svega devet članova što je nedovoljno za raznovrsniji repertoar. Hoce li biti zapošljavanja novih glumaca?

To su nažalost pitanja koja ne zavise samo od direktora ali svakako da je to nešto čime se treba baviti. Tačno je da u ansamblu Sarajevskog ratnog teatra nedostaju različite generacije glumaca ali to je problem sa kojim se suočavaju i kolege iz drugih naših teatara. Po meni se čini većim problemom da u teatru ne postoje zaposleni ljudi koji se bave isključivo procesom produkcije, ali pred nama je vrijeme u kome ćemo nadam se svi skupa tragati za najboljim rješenjima.

Zamjeraš li nešto svom prethodniku?

Ne. Naprotiv, mislim da je moj prethodnik učinio neke vrlo značajne stvari kada je u pitanju ovaj teatar. Danas je Sarajevski ratni teatar zahvaljujući radu mog prethodnika, kao i njegovih prethodnika, u pojedinim aspektima naše najbolje pozorište. Naravno, svako od nas ima neku svoju viziju, a moja je da Sarajevski ratni teatar u narednim godinama nastavi ići u smjeru koji će ga učiniti ne samo jednim od najprepoznatljivijih teatara u BiH, već i znatno šire.

Sezona u SARTR- je počela premijerom "Zečije rupe“. Šta nas još očekuje na repertoaru u predstojećoj godini u kojoj pozorište slavi svoj 20. rođendan?

Planiranje naredne sezone je nešto na čemu su moji prethodnice već radili tako da ću o tome više znati tek u narednom periodu. Ono što će sigurno biti naš programski sadržaj za narednu godinu je obnova kultne predstave Safeta Plakala i Dubravka Bibanovića Sklonište. Radi se o prvoj tetarskoj predstavi nastaloj u periodu opsade i u tome je njena nemjerljiva vrijednost. Ona će postati djelom našeg stalnog repertoara u smislu svojevrsne turističke atrakcije ali i našeg edukativnog programa. Naprimjer kroz ovu predstavu će svi zainteresirani imati priliku, ne samo vidjeti tu predstavu, već se upoznati i sa općenito značajem umjetnosti i kulture u periodu opsade grada i agresije na našu zemlju. Što se tiče ostalih programa oni će javnosti biti prezentirani nakon formiranja Umjetničkog savjeta te konsultacija sa umjetničkim ansamblom naše kuće. U svakom slučaju, u narednom periodu namjera mi je prezentirati planirani program za naredne dvije godine, a kada ćemo predstaviti i planirane projekte.

Foto: Edin Puzić/Sarajevo-x.com
Foto: Edin Puzić/Sarajevo-x.com

Planiraš li ostvariti saradnju sa pozorištima iz Republike Srpske?

Suradnja među pozorištima je veoma bitna.

Na čelo Narodnog pozorišta Sarajevo došao je Dario Vučić, Hazim Begagić je preuzeo rukovođenje BNP Zenica, ti SARTR-a. Preuzima li mladi kadar bh. teatarsku scenu?

Nisam od onih koji dijele ljude na mlade na stare, već prevashodno na dobre i loše. Znam da su i Dario Vučić, a posebno Hazim Begagić napravili ogromne promjene. S dolaskom Hazima pozorište u Zenici kao da je doživjelo preporod. Ipak, malo stariji od nas je Dragan Jovičić koji je također unio novu energiju u Kamerni teatar. Ljudi vole kada se događaju promjene. Vjerujem da ću i ja imati podršku na početku, ali o našem radu treba suditi nakon što prođe određeno vrijeme, a tada će biti nebitno da li smo mladi ili stari, već isključivo da li smo nešto napravili ili nismo.

Hoće li funkcija direktora SARTR-a utjecati na tvoj angažman u MESS-u?

Svakako. Ja sam u Festivalu bio zaposlen kao izvršni producent Festivala tako da prelaskom u Sarajevski ratni teatar moj poslovni odnos prestaje. Sa druge strane, i dalje ću ostati umjetničkim direktorom, tj. koordinatorom programa Modul memorije. Generalno, i da nisam bio uposlen tamo, Festival MESS je naša najznačajnija institucija kada je u pitanju teatar u našoj zemlji, a pogotovo kada je u pitanju internacionalna promocija. U tome je interes svih naših teatarskih kuća da razvijaju što jače odnose. Logički, prirodna je suradnja svih naših teatara sa MESS-om a od koje vjerujem da samo možemo imati korist. Sarajevski ratni teatar u tom smislu sigurno neće biti izuzetak.

Podrška struktura na vlasti institucijama kulture je mala ili nikakva. To je fakt, ali postoji li nešto što te institucije same mogu uraditi kako bi osigurale opstanak?

Javne ustanove su svakako privilegirane činjenicom da su na budžetu. Nadam se da taj budžet ne odražava stvarno mišljenje vlasti o značaju kulture u našoj zemlji jer bi to bilo zabrinjavajuće. Trenutno je stanje katastrofalno u cijeloj Evropi. Na čelu Ministarstva kulture Kantona Sarajevo je sada Ivica Šarić koji je u vrijeme svog prošlog mandata kao Ministar učinio mnogo toga da se stanje u kulturi poboljša. Stoga, nadam se da će to uspjeti i ovaj put. S druge strane, institucije kulture same moraju raditi mnogo više ako žele da nisu samo nešto što egzistira. Da bi imali kvalitetne programe moramo imati ljude i u Ministarstvima i u institucijama koje će se više baviti onim poslovima za koje uglavnom koristimo strane riječi kao što je npr "fundraising". i sl. Konkretno, u našim institucijama a gdje ni Sarajevski ratni teatar nije izuzetak, u radnim sistematizacijama gotovo da uopće ne postoje ta radna mjesta. Ne zaboravimo ni to da izuzimajući SAD gdje vlada jedan drugačiji model poslovanja mi živimo u Evropi gdje srećom nije sve bazirano ekskluzivno na komercijalnom uspjehu. To treba znati pravilno koristiti. Teatar je uglavnom neprofitabilan kada bi ovisio samo od broja prodanih karata. Kada bi htjeli isplatiti neku predstavu prodanim kartama one bi morale koštati po više stotina maraka. Uglavnom, u tom smislu trudit ću se koristiti jednim neutralnim modelom, a koji je neka sinteza onoga kako se radi u SAD, odnosno u Evropi. Taj tzv. menadžment kvaliteta bazira se na potpunoj posvećenosti instituciji svih koji rade u njoj i gdje je cilj svakog uposlenog pojedinca podređen općem cilju, a cilj je kvalitet.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: