Nakon predstave "Žaba" ljudi zaboravljaju kapute, torbe i odlaze u suzama
Predstavu "Žaba" napisao je Dubravko Mihanović, a režirao Elmir Jukić. Na sceni Kamernog teatra 55 "Žaba" će biti izvedena 26. i 27. decembra, kada će biti obilježeno pet godina od izvođenja ove psihološke drame.
Emir Hadžihafizbegović, Mirsad Tuka, Aleksandar Seksan i Moamer Kasumović su glumci koji su udahnuli dušu u predstavu i koji svaki put, već pet godina, sa nevjerovatnim emocijama stupaju na scenu i uživljavaju se u predstavu toliko da se publici događaji koji se odvijaju pred njima čine uistinu stvarnim.
Zeko (Emir Hadžihafizbegović) je demobilisani borac koji boluje od PTSP-a. Zbog nasilnog ponašanja razorio je svoju porodicu, supruga i kćerka su ga napustile i on vrijeme provodi u svojoj brijačnici gdje se bori sa duhovima svoje prošlosti. Grga (Mirsad Tuka) je njegov prijatelj koji često dolazi u brijačnicu, a sve češći posjetilac brijačnice je Zekin brat (Aleksandar Seksan) koji je ostao bez posla, počeo kockati i kojem brak, isto tako, propada. Nakon žučne rasprave s bratom i prijateljem Zeko ostaje sam u brijačnici i odlučuje okončati život bombom koju je sačuvao nakon rata. Međutim, spašava ga mladi profesor književnosti (Moamer Kasumović) koji mu pomaže da nađe svrhu života.
"Žaba" je zapravo priča o svim ljudima današnjeg vremena, dobu nerazumijevanja, usamljenosti i potrage za ljubavlju i smislom.
"To je prerdstava koja na neki način determinira mene i sve ono što sam ja prolazio tokom agresije na BiH. Mislim da je to predstava koja je svojevrstan fenomen. Pet godina je igramo širom bivše Jugoslavije, ali i po cijeloj Evropi, a čak dvije godine je bila dio redovnog repertoara Ateljea 212 u Beogradu", kazao je Hadžihafizbegović za Klix.ba.
On je istakao da je "Žaba" zajednički uspjeh njega, Tuke, Seksana i Kasumovića, Jukića, ali i Kamernog teatra 55 koji je pokazao senzibilitet za tu predstavu kojom se bh. teatarski prostor može ponosti.
"Gdje god da igramo tu predstavu, sala je uvijek puna. Ljudi prelaze i po 200 kilometara samo da bi došli i odgledali je", istakao je proslavljeni bh. glumac.
Kazao je da "Žaba" govori o potrazi za smislom, ne osuđuje nikoga i u svom kontekstu nema ništa što bi moglo nekoga naljutiti.
"To je predstava o PTSP-u i beznađu. Dubravko Mihanović, Jukić i svi mi pronašli smo ključ kako odigrati tu predstavu. Svi je vole i zbog toga što ona odgovara na dva pitanja zbog kojih umjetnost i ima smisla, odnosno otvara probleme i popravlja ljude", rekao je Hadžihafizbegović u razgovoru za Klix.ba.
Predstava "Žaba" osvojila je brojne nagrade, a Emir Hadžihafizbegović je nagrađivan za najboljeg glumca.
Razlog tome je što se on svaki put unese u predstavu sa toliko emocija, jer sve dileme koje predstava obrađuje i sam je imao.
"Taj lik može da se i igra samo tako 'do daske', jer bi sve drugo bila laž. Publika je tu, 10 centimetara od scene, i posmatra svaki pokret tijela", kazao je Hadžihafizbegović ističući da on odgovara na svoj profesionalni zadatak.
No, nakon predstave i njemu samom, kao i publici, potrebno je vremena da sabere emocije.
"Mnogi me pitaju kako uopće funkcionišem nakon predstave s obzirom na to koliko emocija utrošim. Uistinu ovaj žanr, psihološki realizam, je jedan od najtežih za igranje i traži vukove na sceni. Nas četvorica smo uspjeli to dovesto do nivoa koji publiku ostavlja bez daha", priznao je Hadžihafizbegović.
A, da je uistinu tako svjedoči i činjenica da ljudi gledajući "Žabu" smiju se, a već naredne sekunde plaču i jecaju, a predstavu napuštaju potpuno rastrojeni i u suzama, ali i sa shvatanjem da izlaz uvijek postoji, čak i iz najtežih životnih situacija.
"Ljudi često zaboravljaju uzeti kapute iz garderobe, zaboravljaju gdje su parkirali automobil, plaču...", kazao je Hadžihafizbegović ističući da neke predstava toliko ponese pa žele postati sudionici, kao naprimjer, slavnog bh. glumca Mustafu Nadarevića koji je želio barem na minutu stati na scenu i zaigrati s njima u toj predstavi.
