Sarajevo - moj grad, mjesto susreta
2

FOTO / Nakon ćevapa i bureka popijte vode s Baščaršije

Sarajevo-x.com
Portal Sarajevo-x.com vam ekskluzivno predstavlja fotomonografiju "Sarajevo - moj grad, mjesto susreta", autora Jasminka Halilovića. U ovom dijelu vodimo vas u šetnju Baščaršijom do Begove džamije, prve džamije sa sijalicom na svijetu. I kada se umorite šetajući, svratite na porciju ćevapa, a zatim se napijte hladne vode na čaršiji. A, ko se jednom napije vode sa Baščaršije...
Na Baščaršiji ne propustite poznate ćevape...

Ćevapi i burek – probaju ih gotovo svi posjetioci grada. Iako su prisutni i u drugim mjestima, Sarajlije će uvijek ustvrditi da su upravo ovdje najbolji. Jedino oko čega mogu raspravljati, a oko čega se nikad neće dogovoriti, jeste u kojoj ćevabdžinici ili buregdžinici treba jesti. U pola, ili u cijelom. S lukom, s kajmakom, bez luka ili bez kajmaka – gdje god i kako god da ih pojedu, sarajevski ćevapi su jelo koje mnogi turisti pamte cijeli život.

...i sve vrste pita. Nakon bureka.

Burek, pita od mesa, nedodirljiv je specijalitet. Sarajlije su s burekom uporedili samo domaćeg osvajača olimpijske medalje 1984. godine, Jureta Franka, poklonivši mu slogan Volimo Jureka više od bureka. Ćevapi i burek, dva naizgled jednostavna jela, ustvari su, u svim svojim varijantama, istinski zaštitni znak Sarajeva.

Osim njih, na Baščaršiji je u aščinicama moguće probati sarmu, dolmu i mnoga druga tradicionalna jela. Kompot, tufahija, kadaif, baklava i halva – samo su neki od slatkih specijaliteta bogate bosanske kuhinje.

Najbolje piće na čaršiji je hladna voda.

Ovdje se kaže da će se u Sarajevo vratiti ili u njemu ostati svako ko se napije vode s česme pored Begove džamije. Legendu čuva i jedna pjesma:

“Ko se jednom napije vode sa Baščaršije,

Nikad više iz Sarajeva taj otići ne umije.”

U vrelim ljetnim danima uz česmu pored Begove džamije uvijek možete vidjeti ljude kako naslonjeni na kamen u dlan zahvaćaju hladnu vodu. Dok se osvježavaju, i ne slute da su možda upravo oni ti koji će potvrditi ovu legendu.

Doći ćete i do Begove džamije...

Od izgradnje vodovoda u 15. stoljeću, voda je, pored zelenila bašči, bila sastavni dio urbanog dekora. Osim rijeka, vrela i potoka, taj čudesni urbani ambijent činili su sebilji, kućne i javne česme, javna kupatila i šadrvani. Šadrvani (vodoskoci) podizani su kao ukras u dvorištima džamija, medresa, tekija i hamama. Šadrvan (perzijska riječ koja znači da veselo teče) pored dekorativne, ima i svoju praktičnu namjenu – da u isto vrijeme daje vodu većem broju ljudi za uzimanje abdesta (ritualno pranje lica, ruku i nogu prije odlaska na molitvu).

...prve džamije sa sijalicom na svijetu...

Gazi Husrev-begova džamija podignuta je 1530. godine i donedavno je bila najveća u Sarajevu. Za ovu džamiju mnogi kažu da je najpoznatiji simbol grada. Njena munara, visoka oko 45 metara, zajedno sa Sahat-kulom, sarajevskom Katedralom i Sabornom pravoslavnom crkvom, suvereno vlada ovim dijelom sarajevskog neba. Sarajlije svih religija svoje će goste odvesti u Begovu džamiju i pokazati im to prelijepo zdanje u srcu Baščaršije.

I ponovo česma... u gradu u kojem se posebno njeguje kult vode...

Gazi Husrev-begova medresa (viša škola) prva je obrazovna ustanova na ovim prostorima. Izgrađena je 1537. godine i poznata je kao Kuršumlija (prema materijalu korištenom za prekrivanje krova: kuršum – olovo). Unutar ovog zanimljivog prostora danas se dešavaju razne izložbe i kulturni programi. Sastavni dio kompleksa medrese neizostavno je i česma.

“U njemu čovjeku izgleda da poživjeti može dugo – na hiljadu mjesta u Sarajevu teku česme, vode života”, pjevao je Nerkesija, sarajevski pjesnik iz 17. stoljeća... Iako izgledom skromne, pune su ideje čovjekoljublja i bez sumnje su univerzalni simbol grada. Građene sa vodiljom da je sevap gladna nahraniti, a žedna napojiti – česme su spomenik duhovnog naslijeđa, a uz to i mjesto susreta, razgovora, prijateljstva i nerijetko rađanja prvih ljubavi.

Voda je u starija vremena dovođena s okolnih planina, a Sarajlije su govorile: Poslije lijepa jela, slatko se napij bistre i hladne vode sa česme. Teško je shvatiti zašto su česme bile česta meta rušitelja u periodu poslije Drugog svjetskog rata, i to tako da ih je danas u Sarajevu ostalo tek dvadesetak od preko 150, koliko ih je bilo u 19. stoljeću.

Sarajevo-x.com u serijama objavljuje fotopriču iz monografije "Sarajevo – moj grad, mjesto susreta'. Autor knjige je Jasminko Halilović, a koautori su Nihad Kreševljaković, Zijah Gafić, Haris Čalkić, Anida Krečo i Milomir Kovačević. Priča o Sarajevu je ispričana nizvodno, od Kozije ćuprije do Rimskog mosta. Sljedeći dio čitajte u nedjelju. Luksuzna dvojezična monografija objavljena je u organizaciji Udruženja Urban. Više informacija na www.sarajevomycity.com. Preuzimanje fotografija ili teksta nije dozvoljeno bez saglasnosti autora.