Izložbu je otvorio Branko Lustig, filmski producent i glumac koji je preživio nacističke logore u Drugom svjetskom ratu, i Slobodan Blagojević, pjesnik, esejist i antologičar iz Sarajeva.
Lustig je tom prilikom kazao da je izložba nastala u Njemačkoj, 1930-tih godina, u nekom ateljeu, te da su one bile predskazatelji, ako je neko znao dobro gledati.
Prema njegovim riječima, kada je juče došao u Galeriju 11/07/95 i vidio ponovo slike, u ovom ambijentu, sa slikama Srebrenice, tada je rekao direktoru Galerije Tariku Samarahu, kako te slike već unaprijed predskazuju da će nekada dogoditi nešto strašno.
"I ne samo da se dogodio holokaust, nego ja smatram da je Srebrenica, ja sam bio tamo, vidio; vidio sam ove slike ovdje, govorio djeci o Srebrenici i ja jako suosjećam sa žrtvama Srebrenice. Mislim da su ove slike neki predznak tog genocida koji će se dogoditi u Ruandi, u Srebrenici i zapravo holokausta", kazao je Lustig.
"Čuvajte se, znakovi neofašizma se pojavljuju po cijeloj Evropi, u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj pa čak i kod nas, u Hrvatskoj", upozorio je Lustig i dodao da "svi paze, čuvaju i ne dozvole da se ponovi strašni masakr u Srebrenici, kao i ono što se dešava u cijeloj Africi".
Predsjednik Jevrejske zajednice u BiH Jakob Finci kazao je da je vrlo simbolično što je izložba "Antimasonski plakati" otvorena zapravo u Galeriji 11/07/95, posvećenoj tragediji Srebrenice.
"Ova izložba karikatura je, ustvari, početak širenja mržnje u tom periodu Jevreja, koja je završila holokaustom, sa šest miliona mrtvih", dodao je Finci.
Blagojević je pojasnio da izložba rasvjetljava prirodu nacističke propaganda, prirodu psihe koja je mogla izvesti stravični genocid.
"Očigledno da se historija stalno ponavlja i zbog toga je značaj ovakvih prezentacija, značaj ovog muzeja posvećenog Srebrenici", kazao je Blagojević.
Beogradsku "Veliku antimasonsku izložbu" naručila je Nacistička Njemačka pred Drugi svjetski rat, s ciljem produbljivanja već postojećih stereotipa o Jevrejima, a izložbu je tada podržala i pro-nacistički orijentirana vlast, na čelu sa Milanom Nedićem.
Vlasnik kolekcije "Antimasonskih plakata" je renomirani svjetski dizajner Mirko Ilić, koji je podržao izložbu, te kreirao plakat za njeno sarajevsko otvaranje.
Osvrt na izložbu dao je i Steven Heller, jedan od najistaknutijih američkih grafičkih dizajnera, teoretičara i kritičara. Heller ukazuje na to da je "ključna tema izložbe bila uvriježena krvna kleveta, navodna jevrejska (u ovom slučaju jevrejsko-komunističko-masonska) zavjera o svjetskoj dominaciji.
Pored same izložbe, postojala je i ogromna količina propagandnog materijala: više od 200.000 različitih brošura, 60.000 plakata, 100.000 letaka, 108.000 primjeraka devet različitih vrsta ilustrovanih koverata, 176 filmskih isječaka, četiri poštanske marke, itd. Velikoj laži bilo je lakše vjerovati kada je ista bila prisutna posvuda."
Više od sedamdeset godina poslije, ova izložba pokazuje kako umjetnost, a posebno forma plakata, često može biti u službi propagande, a u ovom slučaju pokazuje i koliko je antisemitizam bio kulturno zasnovan i produciran.
Izložba je ostvarena zahvaljujući podršci Mirka Ilića i američke neprofitne organizacije AIC Foundation Inc, a u saradnji Jevrejskog filmskog festivala, SOS Dizajn Festivala i Galerije 11/07/95., a za posjetitelje će biti otvorena od večeras do 04.11. ove godine u Galeriji 11/07/95.
