"Vi ste očito umislili da ste jedini i posljednji stanovnici i vladari Mostara, da Mostar nije živio i gradio se prije vas i vaše poražavajuće vladavine posljednjih godina istorije Mostara.
Vi ne volite ovaj grad, ne volite njegove ulice i njegove trgove, ne volite sjećanje na prelijepe ulice i zgrade Mostara, divnu arhitekturu i javno dobro.
Dakle, vi mrzite sve što je urbano i građansko.
Ne bez razloga, gospodo, obraćamo vam se pismom ovakvog sadržaja jer ono što činite u posljednjih šest mjeseci podsjeća na najkatastrofalniji film, apokalipsu urbanosti i nastavak urbicida pred očima sviju nas, uz šutnju većine. Prodajete sve što vam je pod rukom, mešetarite objektima i zgradama, dakle, sjećanjem i pamćenjem Mostaraca i Mostarki. Mijenjate mu lice i naličje jer ga mrzite, jer njegovu dušu i urbanost ne podnosite. Mrzite ideju kosmpolitizma grada, mrzite različitost i otvorenost jer ste navikli da živite u svojim stadima i torovima, tamo gdje vam zasigurno vaš izmet ne smrdi.
Preimenovane ulice, planirana ili provedena privatizacija objekata i zgrada u centru grada, degradirana mjesta okupljanja građana i građanki Mostara zarasla u korov ili pak pretvorena u smetljišta, kulturne ustanove uglavnom jednonacionalnog - torovskog karaktera, kao i politika koju vodite, rezultati su kojih bi se postidio i desetogodišnjak, a vi se dičite time da ste tobože pokrenuli grad i investicije s mrtve tačke. Ponašate se kao poslovođa i biznismen koji mešetari nekretninama Mostara, a oni su prostori sviju nas Mostaraca i Mostarki.
Ekonomski prosperitet, gradonačelniče, ne gradi se na uštrb javnih prostora. To je javno dobro i nije na prodaju. To je naš život, naše pamćenje, to su prostori koji nas vežu za prošlost, svoju prošlost bez koje nećemo moći krenuti u svoju budućnost.
Šta će se desiti kada prodate sve objekte? Šta će Vam onda puniti budžet Grada, pitaju se autori ovoga pisma.
Umjesto ulaganja u objekte za obrazovanje, Vi u centru grada od školskog objekta, bez obzira na ogromnu potrebu za školskim prostorom, pravite Gradsku vijećnicu. Objekte koji su u Vašem vlasništvu, za smještaj gradske administracije, koje posjedujete 'duboko u teritorijama jednog od dva naciona podjeljenog grada' ne želite obnavljati, pa ste posegnuli za objektom koji je prepoznatljiv u Mostaru kao Treća osnovna škola. Opet gasite sjećanja i pamćenje na grad, isiče se u pismu.
"Nakon višegodišnjih mučenja i političkih skandala u kojima ste od Gimnazije, jedne od najstarijih i najuglednijih obrazovnih ustanova u regionu, načinili 'slučaj', nakon što ste na njoj sproveli sramni koncept aparthejda u obrazovanju, i nakon što ste joj iz imena besramno protjerali časnog patrona - pjesnika Aleksu Šantića, po kome je ovaj grad prepoznatljiv, vidimo da ste odlučili da nam od očiju sklonite na nekoliko mjeseci i samu zgradu Gimnazije te da nam umjesto poveza oko očiju postavite velike reklame telekomunikacijskog operatera.
Ko to može odlučiti da ljepotu pogleda na prelijepo zdanje Gimnazije Mostar skloni od Mostaraca i Mostarki?
Ako kojim slučajem odlučite ući u zgradu Gimnazije, postat će vam jasno da ni svjetlo dana nije više svjetlo sunca i plavetnilo neba, nego prostor obojen u ciklama marketinšku boju naših novih 'dobročinitelja' kojima je 'Svaki korisnik važan'.
Djeca će mjesecima živjeti i učiti u svjetlu i 'sjaju' velikih, i nažalost, već sada očito neizbježnih reklama kojima se još jednom poručuje da Grad nije naš, građana i građanki, nego vlasništvo naciona i profita koji ne poznaje granice gluposti i izrabljivanja. Vidljivo je da se nacionalne političke opcije lako dogovaraju sa isto tako nacionalno kreiranom i podijeljenom, kao ratni plijen uzetom, ekonomskom scenom. Lako su pronašli zajedničke interese i zajednički cilj - uništavanje i ono malo preostalog građanskog tkiva koje je im se još opire. 'Upakovana' u boje ciklame Gimnazija je samo nastavak bezdušnog čerečenja javnog dobra, a samim time i Grada i gradskog duha Mostara, navodi se u pismu.
"Gradonačelniče, vijećnici i vijećnice, gospođo ravnateljice Gimnazije Mostar, pozivamo vas da pojasnite javnosti zašto i pored dobijenih donacija i izdvajanja novca iz javnih budžeta prekrivate zgradu Gimnazije reklamama? Koliko se to novca dobija od firmi koje svoje reklame postavljaju na javne objekte ili je to neki običan/neobičan dogovor koji kroji buduće putove neraskidivih tokova novca, pozicija, moći i prestiža koji kreira neodgovorna politika i još neodgovornija ekonomija ove zemlje? Sve ovo, gospodo, svjedoči o onome na početku spomenutom - umislili ste da ste vladari Grada i vlasnici njegovih ulica i objekata. Neće moći, gospodo, ulice, parkovi, zgrade, škole naše su, pripadaju građanima i građankama Mostara i nećemo vam dopustiti da ih na ovako bezdušan način rasprodajete i pakujete u boje vaših vizija.
Neka ovo bude poziv medijima u Mostaru i BiH da osiguraju prostor u svojim programima za tematske emisije koje će progovoriti na ovu temu.
Mi iz Abraševića ovom prilikom pozivamo sve odgovorne za ovakvo stanje da nađu vremena da se obrate javnosti, da povedu dijalog s nama, građanima i građankama, o tome što mi mislimo i kako bismo mi htjeli da se vlasti ponašaju prema našem zajedničkom vlasništvu, vlasništvu grada, stoji na kraju pisma.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
Bingo City Centar se otvara sutra na Ilidži: Evo šta nudi novi tržni centar u Sarajevu
