Moamer Kasumović: Ja sebi ovdje pravim Hollywood

Neki će reći da tu ima dosta sreće, ali kada voliš ono što radiš i kada to radiš iskreno, pošteno i otvorenog srca, rezultat dođe, za godinu, deset, petnaest...Nema slave preko noći. Ljudi se moraju strpiti i imati više vjere u sebe i mislim da, gdje god se nalaziš, možeš napraviti nešto ako ta zaista želiš.

...S godinama postaješ zreliji, razumiješ i učiš nove stvari i shvatiš da imaš mogućnost i kapacitet da radiš i onda se pitaš zašto ne, zašto sjediti i čekati kad ti sam sebi možeš napraviti posao...

Član si i jedan od osnivača Magacin Kabarea koji je za samo tri godine postao respektabilan teatar koji propituje našu svakodnevnicu. Kako je sve počelo i da li ste očekivali da ćete za tako kratko vrijeme postati omiljeno mjesto okupljanja Sarajlija?

Zana (Zana Marjanović op.a.) je dobila ideju prije tri godine i s Naidom i Irhadom (Naida i Irhad Kuduz op.a.) pokrenula taj projekt. Prvu godinu je sve išlo postepeno, na volonterskoj bazi, da se opipa puls javnosti i vidi da li ljudi žele da gledaju tako nešto i da li ima potrebe za nečim takvim. Shvatili smo da taj projekt ima dobre temelje i da se ljudima sviđa taj način izričaja. Malo-pomalo smo počeli raditi predstave, uveli smo repertoarsko pozorište i sretan sam što je sala svaki put dupke puna i da nas zovu na gostovanja...To je jedan divan projekt koji zapošljava mlade glumce koji možda ne bi nigdje radili da nema Kabarea. To je jako tužno jer kod nas u BiH postoje četiri glumačke akademij i svaka od njih proizvede 40 glumaca godišnje što je na ovu produkciju grehota. Nemamo kapaciteta da zaposlimo tolike ljude, ansambli su puni...Ko god se odluči za ovaj posao, ja mu kažem da razmisli, ne dvaput, nego 54 puta. Nekad ljudi iz pogrešnih pobuda upisuju glumačke ili muzičke akademije. Rade to jer žele da budu popularni, međutim popularnost je samo nuspojava glumačkog posla. To je vrlo težak posao, pun odricanja, psihičke i fizičke spremnosti. Teško je, ali je super.

Tretirate socijalno angažirane teme. Je li to od početka bila vaša misija ili je došlo spontano?

Uzeli smo kabare kao medij kroz koji ćemo govoriti ono što nas tišti, ono što nam smeta u društvu, upirati prstom na probleme i na jedan duhovit i sarkastičan način skrenuti pažnju šta treba mijenjati. Mislim da najviše treba otvarati oči ljudima, obrazovati ih...Nažalost, zbog rata i svega što se dešava, stalno stagniramo i nikako da se pokrenemo. Naša misija je da ljude prodrmamo i ukažemo im na ono što je bitno, a to je od čega i kako živiš i šta želiš da napraviš od svog života.

Šira publika te poznaje kao najmlađeg člana porodice Fazlinović iz serije "Lud, zbunjen, normalan". Već šest sezona nasmijavate publiku u regiji. Kako vam uspijeva da iz godine u godinu budete sve duhovitiji i zabavniji?

Iskreni smo! To je jedan iskren i čist humor, a teme koje obrađujemo su bliske ljudima pa se lako prepoznaju, ili sa likovima ili situacijom. To su porodične situacije koje svi živimo i ljudima to dođe kao terapija. Nasmiju se i opuste. Spletke su zanimljive i drago mi je da učestvujem u projektu koji je od 90-ih jedini uspješni bh. izvozni proizvod.

Sedma sezona je snimljena. Meni lično je ovo najdraža sezona, nekako smo vi sazreli i kao likovi i kroz situacije, prebolovali smo sve dječije bolesti i sad smo spremni, nabildani tinejdžeri koji bi mogli nastaviti još sedam sezona, ali mislim da bi dosadili ljudima.

Smeta li ti kada te ljudi na ulici zovu "Damire"? Strahuješ li da te je ova uloga obilježila?

Odazivam se (smijeh)! Mislim, znam da mene zovu. Ne bojim se da me je uloga obilježila i čim se serija prestane snimati i krene nešto drugo, to će biti zaboravljeno. Ima dosta glumaca koji upadnu u zamku, pa se u privatnom životu počnu ponašati kao lik kojeg igraju, no ja nisam taj tip.

...najljepša nagrada je kada te na ulici sretne nana koja kaže da joj je jedina radost u životu kad gleda seriju u kojoj glumiš...

Jedna sasvim drugačija je uloga u predstavi "Žaba" koja već pet godina puni pozorišta širom bivše Jugoslavije.

"Žaba" je nešto što će mi obilježiti kako karijeru tako i život. Nedavo smo obilježili pet godina igranja tokom kojih smo odigrali 200 predstava što je rijetkost za naš tetatar i što govori dosta o predstavi.

Svaki put je isti efekat, ljudi uvijek budu dirnuti a mi s tolikom lakoćom i ljepotom igramo. "Žaba" je svima prirasla srcu jer pričamo tu jednu divnu priču o svima nama i ljudi se prepoznaju i mislim da djelujemo kao terapija. dešavalo se da ljudi izađu s predstave jer više ne mogu izdržati, a dešavalo se da ljudi po 10-15 puta gledaju predstavu i ja joj predviđam još dugu budućnost.

U planu je ekranizacija serije "Lud, zbunjen, normalan". Hoćeš li i ti biti dio tima? Koji te još projekti očekuju?

Da, radit će potpuno ista ekipa pod rediteljskom palicom Elmira Jukića i to je otprilike sve što imam za reći. Ove sedmice idem u Italiju snimati film 'Rodolfo' reditelja Caleba Burdeaua. U pitanju je mala nezavisna produkcija., jedan lijep film o momku koji nije u mogućnosti da se vrati odakle potječe. Ovaj angažman se desio naplanski i neočekivano i sretan sam što ću jedno mjesec i pol biti u Rimu. Želim spomenuti i novu predstavu koju radimo u Kamernom teatru, "Bajka koju idiot priča" po tekstu Lane Bastašić, koja je dobila nagradu za najbolji bh. dramski tekst, u režiji Emira Kapetanovića, a igraju Zana Marjanović, Vanesa Glođo, Dragan Jovičić, Admir Šehović i ja. Mislim da će to biti jedna dobra predstava koja govori o vremenu u kojem živimo i o tome kako te žele strpati u različite ideologije.

Tvoj CV je zaista impresivan i teško je nabrojati sve tvoje angažmane, ali jedan od onih koji se izdvaja je angažman na Sarajevo Film Festivalu. Godinama si bio dio njihovog tima. Zašto si otišao?

To mi je bilo genijalno iskustvo koje smatram životnom i poslovnom školom. Akademija te ne može svemu naučiti. S godinama postaješ zreliji, razumiješ i učiš nove stvari i shvatiš da imaš mogućnost i kapacitet da radiš i onda se pitaš zašto ne, zašto sjediti i čekati kad ti sam sebi možeš napraviti posao.

Fali mi rad s ljudima s Festivala, s Elmom Tataragić od koje sam puno naučio, ali na kraju sam morao odustati zbog posla, ali SFF je takav da si uvijek tu, vrtiš se.

Razmišljaš li o holivudskoj karijeri?

Ne. Ja sebi ovdje pravim Holywood. Ovdje je bolje.

Ko je Moamer Kasumović privatno?

Moamer je jedna vrlo povučena osoba. Lik sam koji spusti glavu i stid me je pozdraviti nekoga jer nisam siguran da li me se sjeća. Imam neki svoj krug ljudi. Vodim se onom da ne možeš imati više prijatelja nego što imaš prstiju na rukama. Jednu ruku sam popunio (smijeh). Volim da odemo negdje, da ne pričamo o poslu, jednostavno da blejimo u šumu ili more. Volim ruske analogne aparate s kojima fotografiram, to mi je hobi i volim jako puno da putujem i koristim svaki trenutak da šmugnem na dan ili dva.