Reditelj predstave Michael Thalheimer ocijenio je velikom čašću otvoriti teatarski festival u Sarajevu, a ujedno u njegovom programu i prvi put učestvovati.
Istaknuo je kako "Orestija" predstavlja antičku dramu, staru već 2.000 godina, ali je i danas za nju interes publike veliki. Predstava je "krvava", jer je to surova priča o generacijama jedne porodice u kojoj se izmjenjuju osvete i krvavi sukobi.
Upravo se taj detalj krvi, kazao je, može povezati sa 21. stoljećem. Na kraju originalne drame nakon što Orestija ubija vlastitu majku, obraća se za pomoć bogovima koji mu tu pomoć i nadu daju. U ovoj verziji ne – Orestiju samog ostavljaju i bogovi.
"Istorija nas uči da krvava vremena nisu potpuno nestala. Najbolji primjer je rat u Sarajevu koji se desio samo prije deset godina. Mislim da čovječanstvo ništa nije naučilo pateći", kazao je Thalheimer.
Glumica u ovoj predstavi Constanze Becker mišljenja je kako se ne može cjelokupni sadržaj drame povezati sa odnosima u savremenoj porodici, jer je tekst antički. Ipak, ta se spona može uspostaviti u odnosu na pojedinca i njegove osjećaje, kajanje i patnju, što je poznato i savremenom čovjeku.
Na konferenciji za medije govorio je i reditelj druge sinoćnje predstave "Exit: stanica Astapovo" bugarskog teatra Ivan Dobchev. On smatra kako riječ "izlaz" ima višestruko značenje te pored izlaza kao vrata, označava i izlaz iz određene životne situacije. Upravo na tom drugom značenju je fokusirana i ova predstava.
Astapovo je zadnja željeznička stanica do koje je došao veliki pisac Tolstoj i gdje je preminuo. To je priča o njegovom zadnjem koraku u bjekstvu sa imanja u 83. godini života, bjekstvu iz slave velikog pisca, od svog položaja supruga i oca sedamnaestoro djece te svega onoga što čini bogatog ruskog čovjeka.
"Time je dokazao da nikada nije kasno izaći iz načina života koji ne želite", kazao je Dobchev.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
