Martinić, u ovom trenutku, kad se govori o mladoj generaciji, vjerovatno je najznačajniji autor dramskog pisma u regiji. Njegovi tekstovi "Drama o Mirjani i ovima oko nje" ili "Ovdje piše naslov drame o Anti" igrani su u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani i Splitu, a sarajevska publika je 30.9. vidjela inscenaciju ZeKaM-a koju je režirao Janusz Kica.
Ivor Martinić je za sebe, između ostalog rekao, da dugo ispituje šta je pravi razlog onoga zbog čega se neki tekst igra na pozornici, i da dugo ispisuje tekst kojim na kraju želi biti zadovoljan.
"Naravno da nikada ne možete do kraja biti zadovoljni onim što ste napisali, ali moj put je takav da dosta osluškujem i tražim, pokušavam da moj jezik istovremeno bude i pozorišni, ali i životan, stvaran", objasnio je Martinić i dodao da je "Moj sin malo sporije hoda" intimistički komad u kojem glumci ne govore neke velike rečenice o svijetu ili neke strašno pametne stvari nego je njihov zadatak da nam pokažu život jedne porodice koji je težak, između ostalog, zato jer je njihov sin 25-godišnjak koji ne može hodati.
"Život je često pretežak i da bi se to zaboravilo koriste se najrazličitije stvari – od gledanja i prepričavanja televizijskih serija, do neumjerene kupovine ili opsjednutosti kućnim ljubimcima. Na kraju, ipak, pobijede likovi, i to je čini se, neka zakonitost koju slijede sve moje drame. Svaki moj naslov, recimo, ima 25 slova, i u nekim detaljima, zaista, pazim da se držim dramske strukture, koja je uvjetno rečeno, najotvorenija, ali opet u njoj pristajete na to da ste dramski pisac i da je tekst pisan za pozornicu", kazao je Martinić.
Pisac je dodao da na različite načine percipira i predstave rađene po njegovim tekstovima. "Ne možete izbjeći loše i dobre tekstove, i predstave. Bez toga nema ni karijere, ni života uostalom."
Tokom susreta razvio se inspirativan dijalog u kojem je bilo riječi o različitim aspketima teatra u regiji, i (ne)mogućnostima proizvodnje i produkcije dramskog teksta. Gošća sutrašnjeg razgovora (2.oktobar) Olga Dimitrijević (autorica predstave „Radnici umiru pjevajući“), a u subotu 6. oktobra na redu su Refet Abazi (Akvarijum) i Radmila Smiljanić (Bunar).