{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Marin Milutinović, najbolji slikar među muzičarima i najbolji muzičar među slikarima

29.3.2015. u 18:12
6
1
Marin Milutinović, najbolji slikar među muzičarima i najbolji muzičar među slikarima
6
Marin Milutinović, najbolji slikar među muzičarima i najbolji muzičar među slikarima
Zbog čega Nišlija napušta jug i dolazi u brdovitu Krajinu? Možda je samo u pjesmi odgovor na ovo pitanje - ljubav, ali pjesme se i pišu da bi potvrdile život... Marin Milutinović, za koga kažu da je najbolji muzičar među slikarima i najbolji slikar među muzičarima, prije 17 godina se doselio u Banju Luku, prateći suprugu Vesnu.
"Vesna je studirala klasičnu gitaru u Nišu, jer tada nije postojala Akademija umjetnosti u Banjoj Luci. Zajedno smo počeli raditi muziku za jednu predstavu niškog pozorišta. Zapravo, to je trebao biti ženski orkestar, ali žene su se brzo među sobom posvađale, tačnije, nisu mogle da se slože u vezi sa nekim pitanjima, pa je uprava pozorišta zvala i druge muzičare, među njima i mene. Bila je to ljubav na prvi pogled, ostvarena preko gitare", kaže Marin.

Nakon toga su uslijedile turneje po crnogorskom primorju, a gdje je more - tu ljubav pršti. Počeli su da žive zajedno, rodila im se kćerka Anja, vjenčali su se, a u međuvremenu se u Banjoj Luci otvorila Akademija umjetnosti, pa su se vratili u Vesnin grad da završe započeta školovanja.

"Zapravo smo htjeli da se vratimo u Niš nakon što završimo fakultete, ali smo odmah dobili poslove i ostali smo. Ona je muzičku akademiju upisala u Nišu, a završila u Banjoj Luci. Ja sam završio Višu školu likovnih i primijenjenih umjetnosti, a potom sam diplomirao i magistrirao u Banjoj Luci, na odsjeku za slikarstvo", priča Marin.

Slikarstvo i muzika su u njegovom životu isprepleteni toliko da se ne zna gdje počinje jedno, a završava drugo. Ipak, muzika je prva i najveća ljubav.

"U nižoj muzičkoj sam upisao violinu, iako mi se taj instrument nije sviđao. Htio sam svirati klavir ili gitaru, ali majčina želja je bila jača od mojih namjera. U petom razredu mi je ćale poklonio gitaru i poslije toga nikada više nisam pogledao violinu. Nisam se odvajao od nje. Popustio sam u školi, pa mi je zaključavao gitaru dok ne popravim ocjene", nastavlja priču Marin.

Plaćao je tada, dodaje, časove gitare i po 40 maraka, onih starih, njemačkih, što je tada bila vrtoglava cijena da bi se naučili novi hvatovi i skale. Ali, kaže Marin, bio je spreman da plati koliko treba...

"Paralelno je trajala moja ljubav prema slikarstvu. I danas mnogo slikam, iako ponekad ne znam kako sve to stižem. Zvali su me u Beograd i Niš, tamo sam imao samostalne izložbe, gostovao sam u svim većim gradovima RS, a u julu putujem u Sloveniju. Moja supruga i kćerka su također u muzičkom svijetu pa često nastupamo zajedno kao Trio Milutinović", rekao je Marin.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: