{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Mahala Paradiso" Igora Kapetanovića u BlackBOX-u

S
12.7.2011. u 12:57
0
0
"Mahala Paradiso" Igora Kapetanovića u BlackBOX-u
0
"Mahala Paradiso" Igora Kapetanovića u BlackBOX-u
Izložba fotografija Sarajlije Igora Kapetanovića pod nazivom "Mahala Paradiso – Opasnost od rušenja" bit će otvorena 14. jula u 19 sati u galeriji BlackBOX u Sarajevu.
Izložba će trajati do 20. jula 2011. do 12 sati, a njene teme su obično detalji uhvaćeni u licima ljudi, pričama ulica ili pak ljepoti prirode.

"Za svaku fotografiju koju zabilježim smatram da su odraz stanja duha u kojem se nalazim u tom trenutku. Uvijek pokušavam tražiti ogledalo moje duše u tim detaljima, nedopuštajući fotografiji da se sama nametne", istakao je autor.

Za ovu izložbu direktna inspiracija bio mu je film "Cinema Paradiso", italijanskog reditelja Giuseppea Tornatorea. U jednoj od scena filma glavni protagonista, koji se poslije 30 godina vraća u rodni gradić na Siciliji, prisustvuje rušenju kina za koje je u mladosti bio jako vezan. Čekajući demoliranje, na trgu punom ljudi, ispred kina, stoje sada njemu jedva prepoznatljiva lica, sa suzama u očima, sjetom u duši i mislima okrenuti ka dobu kada im je to kino značilo mnogo više od samo dvorane za prikazivanje filmova. Ovo je bilo vrijeme prije televizije, a kino je bilo centralno mjesto okupljanja, gdje su sve svi poznavali. Ovdje su mnogi od njih vidjeli prvi film, ovdje su se smijali i tugovali, tukli se i zaljubljivali, odrastali i umirali. Sa nestankom kina Paradiso nestalo je i jedno vrijeme, nestale su mnoge priče, možda nestane i duša grada.

"Zbog mnogobrojnih znakova opreza od rušenja, koje su općine ili grad postavili na zgrade i kuće u Sarajevu, a prvenstveno u gradskim mahalama, nisam mogao a da ne povučem paralelu s filmom", ističe Kapetanović.

Fotografije koje su nastale u protekla tri mjeseca prikazuju priče sa zidova objekata obilježenih ovakvim znakovima. Osim detalja, kontrasta i boja, koji su vizuelno jako zanimljivi i sasvim dovoljni za fotografije, posmatraču ostaje prostor i mašta da postavi scenu i odredi vrijeme za neku svoju priču, neki svoj film, o ljudima i događajima ispred i iza tih zidova.

"Osobno, ove fotografije su rezultat mog, iskrenog, subjektivnog i nadasve nostalgičnog idealiziranja mahala, ali i straha od nestanka ili metamorfoze istih u nešto isuviše moderno, bezdušno, jednolično. Ja doživljavam i ljepotu vrata i prozora tih mahala, kao usta i očiju, ulica uskih i strmih, fasada kao ljusaka od oraha, slomljenih i oljuštenih. U svemu ovome vidim i osjećam da jedno vrijeme nestaje, a mnoge priče uskoro niko neće imati da pripovjeda. Možda samo fotografije ostanu da svjedoče, o tamo jednoj Mahali Paradiso...", riječi su fotografa.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: