{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Kvartet Johna Abercrombija održao najbolji koncert 15. Jazz Festivala

S
5.11.2011. u 15:59
0
5
Kvartet Johna Abercrombija održao najbolji koncert 15. Jazz Festivala
0
Kvartet Johna Abercrombija održao najbolji koncert 15. Jazz Festivala
Do sada najbolji koncert 15. Jazz Festivala održao je kvartet Johna Abercrombija, a prvi nastup ovogodišnjeg festivala u Pozorištu mladih imala su simpatična braća Tawadros.
U svojoj dugogodišnjoj i profiličnoj karijeri, majstor džez gitare John Abercrombie predano je istraživao kreativne mogućnosti njenog zvuka, šireći pri tom granice muzičkog izričaja džeza. Nakon što je diplomirao na Muzičkoj akademiji Berklee, Abercrombie odlazi u New York i svira u bendu "Dreams" (sa Michaelom i Randijem Breckerom). Neko vrijeme nastupa kao član grupe Billija Cobhama, te započinje suradnju sa Daveom Hollandom i Jackom DeJohnettom, čiji rezultat je bend "Gateway".

Jedan od najtraženijih studijskih muzičara, Abercrombie snima sa Gatom Barbierijem, Gilom Evansom, McCoy Tynerom... Na zaokretu milenijuma osniva svoj kvartet sa violinistom Markom Feldmanom, basistom Marcom Johnsonom i bubnjarem Joeyem Baronom. Vrhunski albumi koje je ansambl snimio za njemački ECM produkt su velike muzičarske zrelosti i apsolutne izvođačke usklađenosti. Feldman i Baron su i sami značajni i profilični muzičari, bilo kao lideri ili u projektima Johna Zorna, Davea Douglasa, Billa Frisella...

Prije par godina dolazi do jedne izmjene u postavi Abercrombievog kvarteta - na mjesto veterana Marca Johnsona uskače mladi kontrabasista Thomas Morgan.

Sinoćnji nastup ekipa je započela pjesmom sa zadnjeg albuma, »Line-up«. Uskoro je jasno da slušamo tehnički besprijekornu, sugestivnu i emotivnu izvedbu nevjerovatno koncentrisanih muzičara koji međusobno savršeno komuniciraju. Pri tom sviraju "piano", tek na momente dižući dinamiku. Što tiše Abercrombie izvodi svoje lirične gitarske solo pasaže, to moćnije oni zvuče. Njegovo sviranje odlikuje i minimalizam izraza te prizvuk bluza; revolucionarni Ornette Coleman i njegov bluzom inspiriran zvuk se nameća kao vjerovatno glavni uzor. Barone ovdje uspjeva da bude nevjerovatno tih (kad treba može biti itekako glasan – npr. na albumima Johna Zorna: "The big gundown", "Naked city", "Six litanies for Heliogabalus"...) i originalan, izvlačeći široku paletu zvukova iz činela i timpana. Slijedi stvar "Wishing bell", u kojoj Abercrombijeva gitara i Feldmanova violina vode suptilno razigran dijalog, a Thomas Morgan sa potpunom koncentracijom drži čvrst ritam na kontrabasu. Iz piana u mezzo-forte prelaze u pjesmi "Class trip".

Abercrombie je, izgleda, kao kompozitor dosegao vrhunac u radu sa ovim ansablom. Njegove avangardne kompozicije imaju odlike kamerne muzike, bliske radu minimalista Philipa Glassa i Arvo Pärta.

Kvartet će interpretirati i Coltraneovu "Wise one" sa albuma "Crescent", te se na bis vratiti pjesmom sa suptilno zaraznom melodijskom linijom, Chic of Araby. Repertoar Abercromievog kvarteta sastavljen je od dužih pjesama, a koncept nastupa "malo priče, puno svirke". Više nego profesionalan, ansambl je bio do kraja predan, te je svirao dva sata iako je trećina dvorane bila prazna, te manji broj nestrpljivih slušalaca napustio svirku tokom koncerta.

Poslije je održana prva svirka ovogodišnjeg festivala u Pozorištu mladih. Joseph Tawadros, egipatski svirač ouda iz Australije koji je nastupao na Jazz Festu i prošle godine, sada je došao sa svojim bratom, perkusionistom Jamesom. Repertoar se uglavnom sastojao od pjesama sa Josephovog solo albuma "The Prophet", inspiriranog poezijom Kahlila Gibrana. Mladi muzičari su izveli i dvije pjesme sa albuma "The hour of separation", koji su nedavno snimili sa Johnom Abercrombijem, Johnom Patituccijem i Jackom DeJohnettom, te stvar koju su iskomponovali po dolasku u Sarajevo.

Joseph svira oud u tradicionalnom egipatskom stilu zvanom "taqasim", koji je baziran na improvizaciji po kompleksnim, unaprijed određenim pravilima i konvencijama. Njegovo virtuozno sviranje zahtjevnog instrumenta (zbog manjka pragova, malog vrata, te činjenice da mu se zbog vrućine žice svako malo raštimavaju) James prati svojim razigranim prstima svirajući uglavnom na riqu.

Svaki put kad bi nužno morao opet naštimati oud, Joseph je izvodio svojevrsnu "stand up" rutinu, obuhvatajući pritom teme od njegovog skorijeg gubitka težine do australijskih običaja. Svojim scenskim nastupom, dva brata evocirala su komične arhetipske figure šutljivca i brbljivca, osvajajući simpatije publike.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: