Kultura
125

Klix.ba u rodnom selu Branka Ćopića: Bio je čovjek sa sela, jedan od nas

Piše: E. Gorinjac
(Foto: Davorin Sekulić/Klix.ba)
"Ispričaću priču vama, o bosanskim planinama, o Krajini, gnijezdu buna, kuda protiče brza Una", stihovi su jednog od najomiljenijih dječijih pisaca sa ovih prostora - Branka Ćopića. Ekipa portala Klix.ba će pokušati vama ispričati priču o Ćopićevom selu Hašani, nedaleko od Bosanske Krupe.

Malo selo sa tek dvjestotinjak stanovnika, rodno Ćopićevo mjesto, polako nestaje ispod planine Grmeč. Pretvara se u napuštena ognjišta, napuštene zaseoke i puteljke, koji su bili piščeva najveća inspiracija za brojna djela.

Iako je u ranoj mladosti otišao iz Hašana, prvo na školovanje, a potom je i živio u drugim gradovima, Ćopić se rado vraćao. U selu smo zatekli mještane koji su ga poznavali i koji ga se sjećaju. Rajko Ćuk je jedan od najstarijih stanovnika Hašana, a kaže nam da se dobro sjeća pisca.

"Dolazio je često ovdje. Nikad se nije mijenjao, držao se onako, kao čovjek sa sela. Sa nama je uvijek bio jedan od nas", kaže Ćuk na prvi spomen Ćopićevog imena, a potom odmah nastavlja, ali o trenutnim "velikanima".

"Stalno je cirkuzao i nasmijavao sve nas"

"Ovi naši su sad lopovi, ovi na vlasti. Ovaj asfalt u selo je 'došao' zbog Branka. Vidite sad kako je porušena kuća u kojoj je rođen Ćopić. To je sramota! Davno je to trebalo sagraditi, bar da ima, da stoji ako neko svrati da vidi. Trebalo je to obnoviti i to od njegovog novca, iza njega su ostale knjige koje se i sada prodaju. I Hašani imaju negdje neki novac od njega", ogorčen je Ćuk.

Priča nam dalje kako se pisca sjeća kao velikog šaljivdžije: "Cirkuzao je stalno i uvijek vas je mogao nasmijati".

"Ono što sada imate vidjeti ovdje, a što podsjeća na Branka, su ova bista ispred škole, škola koja također nosi njegovo ime i ostaci porušene kuće. Školu sada pohađa do desetero djece, a ranije ih je bilo i nekoliko stotina. Stalno obećavaju da će se situacija popraviti, da će sagraditi i Ćopićevu kuću, ali od toga još nema ništa", navodi Rajko.

Njegov sin Trivun nam nabraja manifestacije koje se održavaju u znak sjećanja na pisca. "Ćopićevim stazama jedinstva" je jedna od njih, a održava se krajem maja, na godišnjice rođenja i smrti neki dođu da polože vijence pored biste i potom Hašane ponovo svi zaborave. Ponekad dolaze i djeca na ekskurziju. No, mještani su najviše razočarani Gojkom Kličkovićem, načelnikom Općine Krupa na Uni, kojoj nakon rata pripadaju Hašani, a ranije su bili u sastavu Općine Bosanska Krupa. Kličković ne mari za njih, tvrde.

Dušanka Dakić je učiteljica u penziji. Radila je oko 40 godina u školi u Hašanima koja nosi ime po Ćopiću, kao i njen suprug. Sada ni učiteljice ne žive u selu, neke putuju na nastavu čak iz Banje Luke. Bivša učiteljica Dušanka kaže da su djeca dok je ona predavala mnogo učila o Ćopiću.

Tužne stvari je veselo pričao

"Branko je tužne stvari veselo pričao, to i vi znate. To je tako i danas, samo nema ko ispričati na takav način poput njega, a tuga je valjda još i veća", tako je Dakić uporedila Ćopićevo i sadašnje vrijeme.

U selu živi i Slobodan Ćopić, rođak slavnog pisca. Godinama je živio u Zagrebu, ali nakon što se penzionisao, on i supruga su se odlučili vratiti u Hašane.

"Moj djed i Brankov otac su bili braća. Brankovih rođaka, odnosno naših, ima još u Bačkoj Palanci, u Metkoviću... Slabo ko živi ovdje, uglavnom dođu povremeno i nakratko".

Slobodan nam objašnjava da je Ćopićeva rodna kuća zapravo bila nekoliko metara dalje od onih zidina na kojima sada stoji natpis "Kuća Branka Ćopića".

"Kada je zaradio prvi novac, onda je tu sagradio kuću sa stricem na kojoj je sada natpis", dodaje.

Piščev rođak je našoj ekipi pokazao i porodične fotografije na kojima je najpoznatiji nekadašnji stanovnik Hašana. Pokazujući na jednu od njih ponosno kaže: "Ovo je Branko, a ovaj mali na vratima sam ja".

Pokazuje i fotografiju nadgrobne ploče Danice Ćopić, piščeve strine, koju je često spominjao u svojim djelima u šaljivom kontekstu.

Branko Ćopić iza sebe ostavio brojna napisana djela, i kao djeca smo ih svi čitali, ali dok se udaljavamo od Hašana i spuštamo prema Bosanskoj Krupi, recitujemo dio njegove pjesme posvećene jednoj "maloj" iz tog grada: "Jesi li me spazila il' nisi, zbunjenoga seoskoga đaka, svjetlokosog i očiju plavih, u oklopu novih opanaka, kako zija u izloge skupe? Mala moja iz Bosanske Krupe!"