Kada fotografije pričaju: Djeca u ratu kroz objektiv Milomira Kovačevića Strašnog

Izložbu čini 220 crno-bijelih fotografija, portreta djece odrasle ili rođene tokom rata. Na tim fotografijama zabilježene su različite situacije poput nevine dječije igre po razrušenim ulicama i malo sigurnijim dvorištima između kuća.

Autor je fokus stavio na oči djece - neke su i dalje dječije i razigrane, a neke pak preplavljene istinskom i nedokučivom dječijom tugom.

"Ako se pažljivije pogleda, to su u suštini odrasli ljudi s dječijim likom. S jedne strane to su djeca koja se žele igrati, a s druge strane život ih je naučio da budu odrasli. Svaka od tih fotografija priča je za sebe, a ova izložba posvećena je samo toj djeci", kazao je večeras novinarima Strašni.

Milomir Kovačević Strašni je početkom 1992. godine pratio ono po čemu će Sarajevo uskoro nažalost biti poznato u cijelom svijetu. On je svojim aparatom svjedočio o životu opkoljenog grada iznutra, ali na mnogo humaniji način nego kako su to radile njegove kolege iz inostranstva.

Tokom rata nastale su sesije Tito in War, No Name, Ase leži, Ratna arhitektura i druge.

Godine 1995. godine odlazi u Pariz i tamo, u novoj sredini, nastavlja svoju fotografsku i izlagačku aktivnost, te u kojem je proglašen Vitezom sa zaslugama za svoj fotografski rad i angažman.