{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Iza svih "skandala" stoje jedan medij i mala grupa ljudi

S
17.11.2010. u 13:00
0
15
Iza svih "skandala" stoje jedan medij i mala grupa ljudi
0
Otkako je u junu ove godine izabran za predsjednika Udruženja likovnih umjetnika BiH, akademski grafičar Admir Mujkić susreo se sa brojnim problemima i fabrikovanim skandalima, neki članovi su napustili udruženje dok su se neki izdvojili i formiraju kantonalno udruženje. Za Sarajevo-x.com Mujkić govori o svemu tome, ali ističe i brojne pozitivne strane u radu Udruženja, širenje njegovog rada na teritoriju cijele BiH, daljnjim planovima, te o radu tijela u ULUBiH, koja će uskoro dati odgovore na brojna pitanja: Ko su ti koji ne plaćaju članarinu u Udruženju, a to im je statutarna obaveza? Ko su ti koji su nelegalno otkupili ateljee koje im je dodjelilo Udruženje? Ko su ti koji svojim istupima ruše ugled i svojim djelovanjem prave štetu ULUBiH-u?
"Kad presuše svi fondovi i opcije, najlakše se okrenuti protiv Udruženja" (Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)

Predsjednik ULUBiH ste od juna ove godine. Kakvo stanje ste zatekli dolaskom na tu poziciju i u kolikoj mjeri ste ga uspjeli izmijeniti za ovih pet mjeseci?

Stanje je bilo prilično konfuzno. To je, nažalost, postala osnovna odrednica opisa situacije kada se govori o udruženjima koja egzistiraju na našim prostorima. Tada, kao ni danas nisam mogao shvatiti šta je razlog tako lošim međuljudskim odnosima. Priča se uvijek vrtjela od toga ko je bolji umjetnik i ko se okoristio o Udruženje. Ljudi su navikli da neprovjerene informacije iznose kao činjenice, a naš mentalitet je opet takav da se plivanje između zakonskih okvira smatra sposobnošću, a ne nečim što je nelegalno. Pet mjeseci je malo da se postignu neki značajni rezultati, ali smo uspjeli nametnuti određene standarde i koncipirati rad po pravilniku.

Nakon što su vas izabrali kazali ste kako je "neophodno raditi na poboljšanju imidža Udruženja, kao i na planu stvaranja uvjeta za bolji društveni tretman umjetnika, odnosno umjetnosti i kulture uopće". Koliko vam to za sada uspijeva?

Smatram da imidž Udruženja ne može narušiti nekoliko sumnjivih novinarskih natpisa. Još davne 1947. godine ULUBiH su osnovali Ismet Mujezinović, Vojo Dimitrijević, Mica Todorović, Vojo Hadžidamjanović, Roman Petrović, Behaudin Selmanović, Sigo Sumereker, Petar Šain i Hakija Kulenović. Za prvog predsjednika Udruženja izabran je slikar Roman Petrović, po kojem je nazvana i naša galerija u centru Sarajeva. Udruženje likovnih umjetnika Bosne i Hercegovine je svojim šezdesetogodišnjim radom preraslo u svojevrsnu kulturnu instituciju na teritoriji države, tako da o tome ne treba formirati mišljenje na osnovu nekoliko nezgodnih situacija u kojima se našlo u zadnje vrijeme.

Stvaranje uvjeta za bolji društveni tretman je jedna od obaveza na koje nas obavezuje Statut. Umjetnici koji su na prošloj skupštini izabrani u tijela koja vode Udruženje konstantno rade na tome. S obzirom na navedeno, ja nemam prava da Udruženje sa ovakvom reputacijom i referencama koristim ni u kakve svrhe osim da se tu postavim kao producent, koji ima zadatak da ljudima koji su se u njega udružili pokuša omogućiti ostvarivanje njihovih interesa.

Kad je u pitanju imidž, čini se da stvari ne idu baš najbolje, s obzirom da se od vašeg izbora po medijima više spominju skandali oko Udruženja, nego pozitivne stvari koje činite. Šta je, po Vašem mišljenju, razlog takve kampanje i ko iza svega stoji?

Mene je iskustvo uvjerilo da mediji ne mogu biti reper po kojem treba formirati stavove. Ako malo analizirate, iza svih "skandala" stoji samo jedan medij i jedna mala grupa ljudi, koji objavljuju informacije bez da provjere drugu stranu. Taj medij daje prostor nekolicini "odmetnutih" članova Udruženja, koji su unutar njega iskoristili sve moguće resurse, i kad presuše svi fondovi i opcije, najlakše se okrenuti protiv Udruženja od kojeg su, opet, dobili ateljee, stanove i ostale benifite. To su uglavnom članovi koji su u proteklih desetak godina bili u svim tijelima Udruženja, tako da u tim istupima govore o sebi i svom radu. Dobra stvar je da postoji velika većina članova koji imaju poštovanje prema svom Udruženju i koji svojim radom to potvrđuju. Tijela koja se bave ovom problematikom će vrlo brzo izaći u javnost sa rezultatima. Ko su ti koji ne plaćaju članarinu u Udruženju, a to im je statutarna obaveza? Ko su ti koji su nelegalno otkupili ateljee koje im je dodjelilo Udruženje? Ko su ti koji svojim istupima ruše ugled i svojim djelovanjem prave štetu ULUBiH-u?

Jedan od vaših prethodnika na čelu ULUBIH, Mensud Kečo, po vašem dolasku je izjavio: "Izgleda da nekome odgovara loše stanje ULUBiH u kojem je prisutna korupcija, javašluk, nerad, prevare". Nije li time opisao dotadašnji rad Udruženja na čijem je čelu bio?

Mensud Kečo nije moj direktni prethodnik. On je vodio udruženje prije dva mandata. Poslije njega tu su bili Avdo Žiga i Irfan Hozo, koji je bio moj prethodnik. Za vrijeme Kečinog mandata većina stvari je bila postavljena na pravo mjesto. Niko ne može osporiti njegovu zaslugu za ponovno aktiviranje Internacionalne umjetničke kolonije Počitelj. Možda je on, pored svih sposobnosti koje posjeduje, imao i sreću da se nađe na toj poziciji kada je ova naša bijedna država imala nešto novaca. Danas je situacija posve drugačija. Više nikome nije stalo ni do čega. Svako misli da istorija i početak civilizacije i kulture počinje sa njegovim mandatom na nekoj instanci vlasti. Od mjesne zajednice do države.

"Ova zemlja ima tako uporne i istrajne umjetnike da to ponekad izgleda skoro mazohistički" (Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)

Pored svih napada, doživjeli ste i izdvajanje dijela umjetnika u kantonalno udruženje. Oni kažu da je razlog tome Vaš nerad. Koje je Vaše mišljenje o
svemu tome?


Ovdje se opet vraćamo na priču o nekolicini. Ja to ne shvatam kao izdvajanje. Oni tvrde da su to uradili da bi bolje sarađivali sa matičnim udruženjem. Želio bih da je to istina, ali u njihovim istupima se spominju samo dvije riječi: budžet i sredstva. Mislim da bi se prvi nastup nekog novoformiranog udruženja u medijima trebao više orijentisati na program i koncipiranje umjetničkih projekata umjesto da se samo priča o nadležnostima i ko će gdje uzeti sredstva. Ti napadi koje spominjete su se opet, po pravilu, pojavili u njima bliskom mediju. Tamo postoje neiskusni novinari koji uz svjesno ili nesvjesno odobravanje uredništva objavljuju svakojake budalaštine.

Šta radi Udruženje, a šta bi još trebalo raditi u nekim idealnim uslovima?

Udruženje radi punom parom. Poznato vam je da se u ovoj našoj tužnoj zemlji zakoni mijenjaju iz sata u sat. U zadnjih pet mjeseci UO ULUBiH-a i ja smo intenzivno radili na tome da naše aktivnosti proširimo na teritoriju cijele BiH. Odgovorno tvrdim da smo u tome uspjeli. Mi umjetnici nikada nismo imali problem sa komunikacijom. Problem na koji smo naišli je da u okviru tragičnog Dejtonskog sporazuma ne postoji zakonski okvir u kojem bi djelovalo jedno udruženje sa takvom tradicijom i reputacijom.

Na državnom nivou, odnosno Ministarstvu civilnih poslova BiH, silom zakona i odredbi, udruženje poput našeg ima isti tretman kao neko udruženje ljubitelja, ko zna čega. Izgleda da je od izbora do izbora, potrebno neprestano educirati vlast o opštim činjenicama. O tome ko su Ismet Mujezinović, Roman Petrović, Hakija Kulenović, Špiro Bocarić, Karlo Mijić, Vojo Dimitrijević, Mica Todorović, Vojo Hadžidamjanović, Behaudin Selmanović, Gabrijel Jurkić, Ibrahim Ljubović, Sigo Sumereker, Petar Šain... To su ljudi koji su započeli i izgradili bosanskohercegovačku likovnu scenu i to bi trebalo da bude jedno od pitanja na kursu za školovanja diplomata u Ministarstvu inostranih, odnosno inozemnih poslova BiH. Ljudi koji završe te kurseve postaju ministri od kojih zavisi kako će se naša kultura predstaviti novoj istanci koja nas čeka. Evropskoj uniji.

Upitno je bilo održavanje izložbe povodom Dana državnosti. Hoćete li je uspjeti održati?

Revijalna izložba ULUBiH-a se već 60 godina priređuje povodom 25. novembra – Dana državnosti Bosne i Hercegovine. Nikada do ove godine njeno održavanje nije došlo u pitanje. Iz nama nepoznatih razloga, ove godine je Kantonalno ministarstvo kulture i sporta izignorisalo, iako smo u roku i po proceduri aplicirali u februaru ove godine. UO ULUBiH-a je mišljenja da je ovakav datum koji slavi rođendan Bosne i Hercegovine puno važniji od recentnih političkih interesa i ovakvog odnosa prema izložbi koja pored neospornog likovnog kvaliteta ima i veliki simbolički značaj.

Obratili smo se ljudima kojima je stalo do ove izložbe i oni su nam pomogli da je realiziramo. Veliku zahvalnost dugujemo Federalnom ministarstvu kulture i sporta, odnosno Fondaciji za scenske, likovne i muzičke umjetnosti, a posebnu Gradskoj upravi i Uredu gradonačelnika Sarajeva, kojima je jasno šta ta izložba predstavlja. 150 članova ULUBiH-a se odazvalo ovoj izložbi. Ovim putem pozivamo građane da dođu na otvaranje "Revijalne izložbe ULUBiH-a 2010" 24.11.2010. u Galeriji Collegium artisticum. Naš je cilj da se državno Ministarstvo civilnih poslova napokon počne o nama razmišljati kao o udruženju od državnog značaja. Naše šezdesetogodišnje postojanje, obim našeg članstva, programi i aktivnosti koje poduzimamo nam daju za pravo da to tražimo.

"Trenutno umjetnost i folklor imaju isti tretman." (Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)
Koliko ste učinili ili namjeravate učiniti da ULUBiH počne biti više prisutno u drugim dijelovima BiH, mimo Mostara, Tuzle i Sarajeva?

Ovogodišnja izložba, 13. Anale crteža BiH, je pored redovnog predstavljanja u Centru za kulturu grada Mostara prenesena i u Gradsku galeriju u Bihaću i Galeriju Banski dvor u Banjoj Luci. Na poziv za dostavljanje radova za selektivnu izložbu Mali format 2010. do danas se već odazvalo stotinjak umjetnika.

To je tradicionalna, izuzetno kvalitetna izložba koju naše udruženje organizira već šest godina. Pored likovnih kvaliteta i velike medijske pažnje koju uživa, ova izložba u svojoj strukturi i propozicijama njeguje poseban kvalitet snalaženja i izražavanja u malom formatu. Svi članovi Udruženja sa velikim zadovoljstvom učestvuju na ovoj izložbi prilažući radove visoke kvalitete, što je čini posebnom u odnosu na ostale likovne sadržaje u Bosni i Hercegovini.

Propozicije izložbe nalažu da format priloženih radova ne može biti veći od 30x30 cm, tako da pored posebnog šarma kojeg može ponuditi ovakva mala i izražajna autorska forma, imamo i vrlo mobilnu postavku koju je moguće predstaviti u različitim izlagačkim prostorima. Tradicionalno izložba se predstavlja u drugoj polovini decembra u Galeriji Roman Petrović u Sarajevu, zatim se seli u Galeriju LIKUM u Visokom, a potom u Gradsku galeriju u Bihaću.

Za ovogodišnju izložbu "Mali format 2010" ULUBiH je sklopio dogovore da se izložba pored tri pomenute lokacije, tokom naredne godine, prenese i u Malu galeriju Banski dvora u Banjoj Luci, Galeriju Centra za kulturu u Mostaru, Gradsku galeriju u Brčkom i Gradsku galeriju u Goraždu. Postoje dobri izgledi da postignemo dogovor sa Beogradom, Splitom, Fočom, Tuzlom, Zenicom, Dobojem i Tešnjem, tako da će ovakvom organizacijom i koncepcijom izložba tokom cijele naredne godine biti aktivna.

Kakvo je stanje s kolonijom u Počitelju. Mislite li da ćete uspjeti organizirati je kao mjesto na koje će dolaziti umjetnici iz regije i cijelog svijeta, i da će biti samoodrživa?

U okviru rada Internacionalne umjetničke kolonije Počitelj u završnoj fazi je Simpozij skulpture, novi program kojeg sam naslijedio. Sve je lako organizirati kada za to obezbjedite novac. Troškovi kolonije su veliki i ideja UO ULUBiH-a je da koloniju ponudi kao jednu atrakciju sa posebnim šarmom, ali da korisnici budu umjetnici. Predstavili smo resurse kolonije na naš sajt www.ulubih.ba, u toku su dogovori i naše ponude umjetničkim udruženjima do kojih možemo doći, tako da očekujemo da ćemo u proljeće ući sa bukiranim kapacitetima.

"Većina članova poštuje Udruženje" (Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com)

Često umjetnike možemo čuti kako govore da država ne radi dovoljno na polju umjetnosti. Rade li sami umjetnici dovoljno?

Umjetnici naravno rade. Svako njeguje svoje svjetove i poetike. Ako govorimo o aktivnostima Udruženja, u sklopu redovnih aktivnosti Galerija Roman Petrović je članovima Udruženja tokom ove godine priredila dvadesetak likovnih programa i sadržaja. Organizirane su samostalne izložbe Bate Bostandžića, Sidike Behmen, Meše Bajrića, Novoprimljenih članova ULUBiH-a, Mehmeda Muratovića, Fikreta Lukača, Emire Hajdar, Almira Šehića, Igora Sredojevića, Bratislava Hegessyja, Marka Gide, Nade Martinović, Žane Pozderac, Suzane Arbanas, Renate Papišta a u pripremi su izložbe Boška Kućanskog, Mehmeda Zaimovića, Snježane Đelimić i izložba Mali format 2010.

Gdje je u ovom momentu BiH na nekoj zamišljenoj "top listi umjetničkih scena" u regiji?

Ova zemlja ima tako uporne i istrajne umjetnike da to ponekad izgleda skoro mazohistički. Bez obzira na sve što ih okružuje, u nedostatku novca, kriterija i kulturne politike, oni dalje rade i postižu uspjehe na međunarodnoj sceni. Kada bi vlast imala sluha i ambiciju da se u Evropi predstavi evropskim vrijednostima, upotrijebila bi našu umjetnost u te svrhe. Trenutno je situacija takva da umjetnost i folklor imaju isti tretman. Što se tiče kvaliteta naše umjetnosti, u rangu smo sa svim zemljama u regiji, ali što se tiče postojanja njenog sistemskog predstavljanja, negdje smo na dnu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: