{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Hadžihafizbegović: Ne postoje male i velike uloge, već samo dobre i loše

F
22.8.2013. u 09:39
0
31
Hadžihafizbegović: Ne postoje male i velike uloge, već samo dobre i loše
0
Hadžihafizbegović: Ne postoje male i velike uloge, već samo dobre i loše
Emir Hadžihafizbegović (Foto: Klix.ba)
Umjetnost, između ostalog, postoji da otvara probleme i popravlja ljude, kazao je jedan od najtraženijih bh. glumaca u regiji Emir Hadžihafizbegović, počinjući intervju za Agenciju Fena tokom Sarajevo Film Festivala u kojem govori o ulogama što su u posljednjih nekoliko godina u njemu ostavile trag, glumačkim pripremama, aktuelnoj kinematografiji te novim projektima.
Na Sarajevo Film Festivalu do sada se već predstavio s dva filma - "Krugovi" Srdana Golubovića prikazanom u Ljetnom kinu !hej koji je završen višeminutnim aplauzom publike, te "Odumiranje" srbijanskog reditelja Miloša Pušića.

Govoreći o "Krugovima" gdje je ostvario manju ulogu, filmu posvećenom Trebinjcu Srđanu Aleksiću koji je početkom rata nasrmt pretučen jer je pokušao spasiti sugrađanina Alena Glavovića, ocjenjuje da je to ostvarenje otkrilo problem i vjerovatno popravilo ljude.

"Kažem vjerovatno, jer postoje i oni nepopravljivi. Sama činjenica da taj dječak u mjestu stanovanja još uvijek nema svoju ulicu, a ima po cijeloj BiH, govori o tome da taj antički čin i sve što se desilo još uvijek nije dobilo valorizaciju u gradu u kojem je živio", ističe Hadžihafizbegović.

Posebnu zaslugu za snimanje ovakvog filma daje reditelju Srdanu Goluboviću, naglašavajući da je to film o oprostu.

"Film o tome kako se u jednom krugu besmisla koji se desio u BiH, a znamo ko je inaugurator toga, nakon 12 godina ti isti likovi sreću na raznim destinacijama i lokacijama. I besmisao bi se i dalje nastavio da se ne dešava praštanje. Zaboraviti se stvari ne mogu, ali kako bi rekao Mak Dizdar - valja nama preko rijeke", kazao je.

Podvlači da je duboko privatno involviran u tu priču jer je još prije desetak godina upoznao Srđanovog oca Radeta koji mu je postao prijatelj, te kome dolazi na godišnjice Srđanove smrti.

"Ovo je značajan film i kontekstualno i umjetnički. Golubović je uspio da tematizira jednu antičku priču iz Trebinja, a napravio je i kvalitetan umjetnički film", navodi Hadžihafizbegović.

Za njega, kaže, ne postoje velike i male uloge, već samo one dobre i loše, stoga mu je drago da je dio tog filma.

Komentirajući sudbinu djece koja danas nedužna nose breme zločina svojih očeva, jedno od pitanja koja otvara Golubovićev film, Hadžihafizbegović smatra da postoje samo ljudi i neljudi, dok su sve ostale podjele lažne. Ističe da ne treba neko ko je nevin nositi breme nekoga ko je počinio zločin.

"Ja na te stvari gledam tako. Mislim da su u principu Bosanci, pa ako želite i Bošnjaci, koji su pretrpili tu strašnu tiraniju bez ikakvog razloga, kodirani da prepoznaju i odvoje crno od bijelog. Odgovorno tvrdim da nećete sigurno naći nijednog Bošnjaka koji će unutar neke nevine osobe što je u srodstvu sa zločincem, a koja je potpuno bijela, nevina, čista i nije rasla uz to, tražiti neki problem", mišljenja je ovaj glumac.

Smatra da nije uspio projekt čiji je cilj bio "razbucati" ljudsku, civilizacijsku i multikulturalnu priču u BiH. Kaže da je ona i dalje postojana i funkcioniše.

"Puno putujem po BiH u oba ova dejtonska entiteta i ima neki zajednički imenitelj koji će nas ponovo harmonizirati i koji će ponovo na ove prostore donijeti samo jednu vrstu života, to je da se prepoznajemo po dobrom, a nikako po nečemu što bi nas ponovo diskonektovalo", naglasio je.

Govoreći o sveprisutnoj sklonosti autora da govore o teškim životnim i socijalnim temama, Hadžihafizbegović je citirao Šekspira da umjetnost treba biti ogledalo života, ocjenjujući da su te teške teme dio naših života te da se od njih pobjeći ne može. Ali, naglašava da nije sklon tezi da neka teška priča koja nosi određenu težinu ne može u konzumentu izazvati ono što umjetnost treba da izazove - a to je da ga popravi.

"Nisam siguran da samo komedije ili neke prozaične, svakodnevne teme mogu biti razlogom nekog boljeg ambijenta. To mogu i vrlo teški filmovi koji nose određenu težinu. Mogao bih sada nabrojati desetine filmova, kao što je "Kod amidže Idriza", film koji govori o ratu a da se rat nigdje ne spomene, ali se završava afirmativno s tom pjesmom 'Malo je malo dana da bi mi ostala sama, da jedno drugom bol stvaramo, dana je premalo'", ističe on.

Ovaj bh. glumac nedavno je u Makedoniji radio 41. igrani film. U zadnje četiri godine uradio je 12 filmova u regiji, a nijedan u BiH. Četiri filma u kojima je ostvario ulogu još uvijek se montiraju. To su filmovi Čefuri raus u Sloveniji, Mirni ljudi u Hrvatskoj, Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa u Crnoj Gori i Deca na sonceto u Makedoniji.

Hadžihafizbegović ističe da, ako bi morao izdvojiti dva filma u zadnje tri godine koja je radio s ogromnom radošću, a radio ih je sve, to bi ipak bili "Smrt čovjeka na Balkanu" Miroslava Momčilovića i "Čefuri raus" Gorana Vojnovića koji se montira.

"Film koji također sa velikom velikom željom čekam da pogledam je 'Mirni ljudi' Ognjena Sviličića, također jedna teška tema i istinita priča o ubistu dječaka Luke Rica, priča o maloljetnoj delikvenciji. U tom filmu Jasna Žalica i ja igramo glavne uloge - roditelje. Mislim da smo napravili dobar posao. Film, koji je francusko-hrvatska koprodukcija, trebao bi oko Nove godine da bude završen i i bio bih jako sretan da taj film iduće godine bude i dio Sarajevo Film Festivala", kazao je on.

Govoreći o načinu priprema za ulogu, smatra da ne postoje dva glumca na svijetu koja imaju isti sistem tih priprema.

"Svaki glumac je instrument i ima onoliko žica na sebi koliko on misli da treba da ima, pa se sam uštimava, sam svira i tako dalje. Ja imam jedan sistem, a to je kada dobijem ulogu pravim biografiju lika. Nekada je to manji proces, nekada duži. Kada su glavne uloge onda je duži proces. Poznat sam kao brodvejski profesionalac, već desetak dana prije filma reditelj i ja znamo šta želimo da napravimo, imamo konsenzus oko glavnih karakternih osobina lika i onoga što želimo da napravimo", navodi Hadžihafizbegović.

Kada je riječ o teškim ulogama kao što je ona u "Mirnim ljudima" gdje igra oca koji je izgubio dijete, on se na određeni način desocijalizira.

"To je ta neka vrsta hermetiziranosti, jer nemoguće je snimiti scenu na patologiji gdje trebate prepoznati svoje dijete, a ići na tamburu negdje i slušati muziku. Postoji taj jedan moj esnafski kosmos u koji se zatvorim, ne samo u filmu već i u teatru. Tu su primjer predstave "Žaba" ili "U Zvorniku ja sam svoje srce ostavio". Gluma je vrlo složen posao i praviti lik je vrlo teško. Naravno, gluma još na ovim geografijama nije dobila i nema ono mjesto kakvo ima u nekim drugim sredinama. Ali, ja volim svoj posao i jako sam sretan da putem glume mogu da kažem i poručim nešto što bi u nekom drugom poslu bilo teže napraviti", istaknuo je on za Agenciju Fena.

Od novih projekata navodi da čeka da se završe pripreme za novi film Srđana Vuletića u kojem bi trebao igrati veliku ulogu, kao i kako će se odvijati novi projekt Miroslava Momčilovića "Smrdljiva bajka" u kojem bi trebao igrati glavnu ulogu.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: