Pred mnogobrojnim novinarima i znatiželjnicima Folman je govorio o svojim filmskim počecima, radu u izraelskom filmu i kinematografiji, o pojmu "antiratnog filma" kao i o reakcijama na njegov film širom svijeta i u Izraelu.
Folmanovo djelo "Valcer s Bashirom" kroz formu animiranog filma prikazuje događaje koji su potresali svijet 1982. godine - izraelskoj okupaciji Bejruta, sukobima s arapskim milicijama, kao i ubistvu ondašnjeg libanskog predsjednika Bashira Gemaayela koje je bilo uvertira za masakr koje su počinile hrišćanske falange u palestinskim izbjegličkim logorima Sabri i Shatili kada su ubile više hiljada palestinskih civila a okupatorska izraelska vojska nije učinila ništa da ga spriječi.
Folman je izjavio da je bio iznenađen prijemom filma u samom Izraelu jer je većina javnosti i političkog establišmenta podržala njegovu snažnu antiratnu poruku osim ljevičara koji su ga kritikovali što nije previše osudio izraelsko nedjelovanje kada je do pokolja već došlo.
Na novinarsko pitanje da li smatra da filmovi poput njegovog mogu uticati na ljude u vrijeme kada nasilje i sukobi u svijetu ponovo eskaliraju, Folman je kazao kako je posebno bio zapanjen masakrom u Srebrenici 1995. godine, o kome je mnogo čitao i slušao.
"Masakr u ovoj zemlji desio se sredinom devedesetih godina, tada je postojala kablovska i satelitska TV, svi su bili ovdje a svijet nije učinio ništa. Ne znam kako ovakvi filmovi utiču na ljude, jer kada se to desilo 1995., moglo se desiti opet", kazao je.
Zamoljen da prokomentira film Danisa Tanovića "Ničija zemlja" u kontekstu antiratnog filma, Folman je izjavio kako je riječ o sjajnom filmu i pravom primjeru dobrog antiratnog filma, jer, kako je rekao, "postoje dobri i loši antiratni filmovi, oni koji izravno osuđuju rat kao zločin, i oni koji svojom kritikom zapravo glorificiraju rat".
Folman je također govorio i o sjajnom prijemu svog filma na Kanskom festivalu koji je bio odskočna daska za njegov globalni uspjeh.
